draga majko,
evo, ti se javljam,
da sam dobro i zdravo
što i tebi želim,
prošla je već godina
otkako sam saznao,
da su se ovdje odužili poslovi
pa mi je ostati,
dok se ne ukažu bolja vremena...

kako si ti, kako tvoje zdravlje
i da li još uvijek moliš za me?

ne brini, staričice moja,
ovaj je svijet okrugli kamen,
ako dovoljno dugo njime hodiš
opet u svojoj kući noćiš,
jedino što je možda sada kuća prazna
i postelja će možda biti
kamena i hladna,
ali ne brini, moja bolna tugo,
ovdje sam već dovoljno dugo,
da znam da je sjećanje
moje bivstvovanje drugo
i životarenje samo privid od biti,
drijemež u labirintu sumornih misli,
ali bit će bolje
sa toplim vjetrovima u rane zore
kada budemo brojali zvijezde
kao bakrene peneze,
u noći koja nije dan
gdje je sunce još uvijek
ispod horizonta,
u noći koja se priprema
za prvi trak sunčevoga svjetla
tad će, velim, biti bolje..

nego, majko, čuvaj zdravlje
i ne misli na ove neugodne dane
raspolučenosti i samoće,
imaj vjeru i ufanje,
nade u spokojne mirnoće
gdje je svaka bijela tvoja las
mome srcu iz daljina
božanski glas o ljubavi
majke i njena sina,
a sada mi ostaj zdravo,
ljubi te tvoj jedini sin..

ne brini previše o meni,
meni je sasvim dobro u dobu,
koje se još penezima mjeri...

dr. Zlatan Gavrilović Kovač

pjesma iz moje zbirke poezije "Bijela golubica"

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic12.php

http://www.webstilus.net/content/view/30952/128/

http://prokleta-od-daljina.blog.hr/2015/06/1631952363/pismo-majci.html