Opet si bio …moj…
Opet sam te ljubila gdje god sam stigla…gdje god sam htjela…al' opet mi je…malo…
Opet si mi bio blizu…al' ja te želim …bliže…
Jer , kad se tvoji prsti…onako ,izgube u mojoj kosi…kad tvoja ruka obavije moj struk ..i kad me stisneš uz sebe…sve mi to daje osjećaj…smirenosti…osjećaj…da me ,čovjek što korača uz mene…voli…
A lijepo je …kad osjetiš prisutnost ljubavi u prostoru … između dvoje ljudi…
I kad ruke ,što te dodiruju…stvaraju savršen spoj s tvojom… kožom…
Kad te iste ruke …postanu nemirne…i …kad krenu pretraživati sve one skrivene dijelove moga tijela…
Tada…sve ono što me okružuje…nestane…i cijeli svijet …postoji samo za nas..
Samo vrijeme…ostane…
Vrijeme …što ni ovaj put nije bilo na našoj strani…
I sad…kad sam ti ,već prilično daleko….još uvijek čujem tvoje riječi…što si mi ih šapnuo…prije rastanka….…
…“Ne idi ,još malo ostani“...
Znaš li zašto sam tada,samo spustila pogled …poljubila te…i poput vjetra otišla od tebe…
Nisam htjela da mi vidiš lice…razmazano od šminke…Nisam htjela da vidiš…kako brišem …suze…
Otišla sam…i…nisam imala snage okrenuti se…
Otišla sam…al…ostavila sam ti sebe…
Sebe nisam ponijela…sebe sam ostavila …tebi…
irida
bglavac
