Obamin socijalisti
č
ki pledoaje!
Povod ovome tekstu je ameri
čki slučaj koji se dogodio točno prije sedam dana kada je američki Predsjednik Barack Obama emitirao svoj govor učenicima američkih škola. Prema pisanju New York Timesa otpor prema Obaminom govoru u kojem se učenike poziva da uče I budu marljivi najveći je bio u Texasu gdje je nekoliko škola odlučilo da djeca neće morati slušati I gledati televizijski prenos govora. Namjera američkog Predsjednika Baracka Obame bila je da učenicima u školama bude emitiran njegov 15-minutni govor u kojem se naglašava važnost obrazovanja. Međutim njegova namjera razljutila je veliki dio roditelja koji su Obamu optužili da djecu pokušava indoktrinirati socijalističkim idejama. Brett Curtis, jedan roditelj iz Texasa izjavio je kako ne želi da se američke škole pretvore u socijalistički pokret. Nije čudno da je najveći otpor govoru američkog Predsjednika potekao iz Texasa koji je savezna država za koju se smatra da je tradicionalno uporište republikanaca I bivšeg Predsjednika G.W.Busha. Sandra Abresaya glasnogovornica ministarstva obrazovanja izjavila je kako govor nije politički I kako ga nitko nije obavezan gledati. Cilj je govora bio po svemu sudeći ohrabriti djecu da se obrazuju I da ostanu u školi. Nitko ga nije morao gledati. Učenici I škole mogli su sami izabrati hoće li ga gledati ili pak neće. Međutim sam govor je izazvao mnoge nepovoljne reakcije kod velike većine američke publike. Tako je na primjer vođa republikanaca na Floridi ,izvijesni Jim Greer, izjavio tim povodom kako je zgrožen jer se novac poreznih obveznika koristi za širenje Obamine socijalističke ideologije. Obamin govor naišao je najviše na protivljenje roditelja u Kaliforniji, Coloradu, Connecticatu, Georgiji, Illinoisu, Južnoj
Carolini I Utahu.
Postavljamo pitanje: Što mi iz perspektive Australije danas da mislimo o cijelom ovom slu
čaju koji je podigao toliko prašine u Americi. Mi smatramo Obamine namjere hvale vrijednima jer nema nikakove dvojbe da se premoć ljudi sastoji u znanju. U znanju su smještene mnoge stvari što ih gospodari ne mogu kupiti svim svojim blagom. Znanje ne podliježe nikakvoj zapovjedi gospodara. Znanje je moć koja ne poznaje granice koje postavljaju gospodari svijeta. Prema tome borba za znanje samo je još jedan naš pokušaj da demokratiziramo jednu esencijalnu moć koja treba biti dostupna svima bez obzira na klasni I socijalni status, nacionalni background, rasnu ili spolnu pripadnost kako bi upravo razumom pobijedili praznovjerje I socijalni fetišizam. Odatle ima smisla govoriti kako su moć I spoznaja sinonimi. Odatle ima smisla govoriti o našem pokušaju da dođemo do Istine same stvari kao istinskoga cilja svakoga obrazovanja I svake znanosti. A taj se cilj ne sastoji u plauzibilnim, prijatnim, uglednim ili efikasnim govorima ili bilo kakvim uvjerljivim argumentima nego u djelovanju i radu ljudi i njihovom otkrivanju ranije nepoznatih pojedinosti za bolju opremljenost I pomoć u životu. Prema tome ne smiju postojati nikakove tajne, političke, znanstvene ili socijalne, a našim razotkrivanjem putem obrazovanja I njegove demokratičnosti moguće je uputiti na nove puteve u oslobađanju svijeta od začaranosti I vladavine prirode nad čovjekom kao I vladavine čovjeka nad čovjekom. Prema tome namjera Predsjednika Amerike svakako je bila poticajna mnogima koji ne žele da svijet postane kaos, vladavina neznanja I tame u svijetu koji je bitnome predodređen za dobro čovjeka gdje upravo on namjerava dosegnuti izgubljeno jedinstvo I supstancijalnost kroz ideal racionalističke I emiričke znanosti koju može slijediti svatko bez obzira kojoj naciji, rasi ili klasi pripada. U tom smislu otpore ovakovim govorima naših političkih lidera treba vidjeti kao demonstraciju konzervativnih političkih I socijalnih snaga koji pokušavaju kotač povijesti okretati unatrag. A zapravo u Obaminu nastojanju treba vidjeti jedan pokušaj da se dadne snaga intelektualnoj čovjekovoj avanturi I nemogućnosti da se iz našega života istrgne naš kreativni odnos prema svijetu. Znanje I imaginacija kao dvije stvaralačke aktivnosti čovjeka, dakle, upravo ono do čega nam je najviše stalo u odgoju I obrazovanju naše djece, dva su I višestruka nerazdvojna vida intelektualnoga iskustva čovjeka. Imaginativni moment kao I racionalni zahtjevi stvaralački su I isto toliko bitni u našem praktičnom svakodnevnom djelovanju I radu kao I u znanosti Ili pjesništu ili likovanoj umjetnosti. Naš se um u stvaranju znanja upravlja prema prirodnom svijetu na isti onaj način na koji djeluje I na elemente ljudske senzibilnosti pri stvaranju neke pjesme, neke slike, neke simfonije ili u našem konkretnom radu. Prema tome isticanje nužnosti da djeca nastave sa svojim obrazovanjem I nakon završenih osnovnih studija zapravo je jedno humanizirano ustrajavanje na tome da sve teme našeg kreativnog odnosa prema svijetu , društvu i drugim ljudima promatramo ne samo kao unutarznanstvene konstrukcije već I kao izraz ljudskoga uma koji sam sebe definira djelatnošću. Poput svog velikog suvremenika Rusevelta Obama se I ovom prilikom pokazao kao lider koji čovjekov položaj promatra snagom, suosjećajem I imaginacijom. Oba su ova lidera oslikala ljudsku ludost kao besmislicu noćne more koju treba rasvijetliti svijetlo razuma. Ili koju koju treba rasvijetliti svijetlost demokratskog odgoja I obrazovanja. Odatle za nas u Australiji Obamina nastojanja odišu optimizmom, onom vrstom optimizma koja nije bez sličnosti sa misliocima prosvjetiteljstva, ali je otriježnjena I profinjena modernim pogledom na prirodu I na čovjeka I na mjesto koje u njima zauzima ljudski politički um. Dijelio čovjek
taj optimizam sa Obamom ili ne mora mu biti zahvalan što ga iznosi. I još jedanput Obama je svojoj publici prenio poruku ljudske harmonije.
ZLATAN GAVRILOVIC KOVAC
bglavac
edin.kecanovic
vanessa
irida
