htio bih ti reći,
 da nema kraja ovoj samoći
 prekomjernoj mojoj boli,
 da dušu svoju odbacih 
 bez dubokih riječi,
 htio bih ti još preko toga reći,
 da noću usnuh
 zdenac vode sa tvojih ruku
 utvare strašne ne dadoše mi san
 i dijete ojađeno uz plač
 zorom moje tijelo okupato znojem,
 drhti kao vlati trave uzgibane povjetarcem

 što hoćeš znati,
 da volim  djevojke
 što noć im je jedina druga
 njihova jedina istinska ljubav
 njihov jedini dah,
 da noć je kao blagoslovljen dan

 ti, moj prijatelju,
 ti, malčik, moj sa Istoka,
 ti, moj mali si heroj
 krepka snago
 željo moja, neprežaljena
 srce moje neljubljeno,
 sunce moje neogrijano

 nebesa ova svjedoci su teški
 sudbe čovječje
 neizmjerne ljudske bijede
 i nježnu dušu moju
 zaboli tijek povijesne mijene

 'tiha je večer',
 kazah drugu
 život je kao put kratak
 kamenjar uz čičak dosadan
 svijeća na oltaru,
 koja dogori za dana
 i nada tihe tišine bezvremene,
 a miris tvoj kandilo
 cijelog mojeg svijeta
 zvijezda što u noći polagano gasne

 

dr. Zlatan Gavrilović Kovač

 

pjesma iz moje zbirke poezije "Bijela golubica"

 

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic12.php

 

 

http://www.webstilus.net/content/view/29128/128/