Ljudska sigurnost

Razmišljam o ljudskoj sigurnosti s aspekta mene kao pojedinca. Osjećam li se sigurnom u svijetu u kojem živim? Ovo si pitanje nikad istinski nisam postavila, niti sam na njega tražila iz duše i srca smislen odgovor.

Veliki period mog života nisam osjećala sigurnost iako sam bila zaštićena. Naprotiv, osjećaj je bio da sam životno ugrožena. Nisam znala od kud on dolazi, ali je bio postojan, kao neko upozorenje, strepnja koju nisam razumjela.

Sada razumijem zašto sam se tako osjećala. Ugroženost je uistinu postojala, a zračila je iz planetarne energije svijesti. Sada ta energija zrači na pozitivan način. Majka planeta je sigurna, a samim tim i moja sigurnost je zagarantirana. Osjećam da je ljudski naraštaj preuzeo odgovornost za svoju i opću sigurnost na planetu.

Trenutno mogu sa sigurnošću odgovoriti na svoje prvo postavljeno pitanje o sigurnosti. Da, osjećam se sigurno u svijetu u kojem živim. Postoji ustrojeno zaštitničko ponašanja prema meni. Ono potiče iz obiteljskog okruženja, podržano je društvenim općeprihvaćenim zaštitničkim stavom. Religiju preskačem jer mi ona ne ulijeva povjerenje koje bi zračilo sigurnošću. Sigurnost konačno zrači i iz planetarne energije svijesti.

S ovim odgovorom zaključujem da je moje uvjerenje o ljudskoj sigurnosti potvrđeno u razumnom sagledavanju umnih procesa i otvorenom osjećaju srca na ispravan način.

Pitam se, znači li to da je kod mene prevladala pozitivna planetarna svijest, glede moje, i općenito ljudske sigurnosti? Svi moji osjećajni  pokazatelji to potvrđuju.

Da, osjećam se sigurno u svijetu u kojem živim. Zahvalna sam svakom vidljivom i nevidljivom biću koje doprinosi toj sigurnosti i održava je u postojanom pozitivnom uvjerenju.