Naš karakter je suštinski sastavljen od naših navika. Pošto su one stalni, često nesvjesni postupci, oni konstantno, svaki dan, pokazuju naš karakter. ~ Stiven Kovi

 

Karakter nije nešto s čim ste rođeni i što se ne može promijeniti, kao vaši otisci prstiju. To je nešto s čim niste rođeni i za čije oblikovanje morate sami preuzeti odgovornost. ~ Džim Ron

 

Ne marim za to šta drugi misle da radim, ali mi je veoma stalo do toga šta mislim da ja radim. To je karakter. ~ Teodor Ruzvelt

 

Više brini o svom karakteru nego o reputaciji, jer je tvoj karakter ono što zaista jesi, dok je tvoja reputacija samo ono što drugi misle da si. ~ Džon Vuden

 

Kako su samo istinite bile tatine riječi kad je rekao: sva djeca moraju paziti na svoje vaspitanje. Roditelji mogu samo dati dobar savjet ili ih uputiti u pravom smjeru, ali konačno oblikovanje ljudskog karaktera je u njihovim rukama. ~ Ana Frank

 

Znanje će ti dati snagu, ali će ti karakter dati poštovanje. ~ Brusi Li

 

Još jedan nedostatak ljudskog karaktera je u tome što svi žele da grade ali niko ne želi da održava. ~ Kurt Vonegut

 

Čovjek koji ne može vjerovati sebi ne može ni u šta vjerovati. Temelj integriteta i karaktera je samo u vjeri koju imamo u sopstveni integritet. ~ Rej L Smit

 

Funkcija obrazovanja je da osobu nauči da razmišlja intenzivno i kritički. Inteligancija plus karakter – to je cilj istinskog obrazovanja. ~ Martin Luter King

 Promjena pogrešno usvojenih karakternih navika.

Prvo obrazovanje glede karaktera usvaja se nesvjesno u obiteljskom odgoju. Ono se odražava u prvim osjećajnim iskustvima koji određuju ličnost djeteta. Prečesto osobnost odraslog čovjeka živi po integraciji ličnosti koju je usvojila do šeste godine života. Sve što se do tada vidjelo, čulo, doživjelo iskustvom nesvjesno utiče na pojedinačni i skupni obiteljski karakter.

Ponekad me je majka upućivala da se ne družim s određenom djecom zbog lošeg karaktera njihove obitelji. O karakteru naše obitelji pritom nije bilo govora. Podrazumijevalo se da je naša obitelj boljeg karaktera. No, to nije bilo tako. Selo do sela bilo je određivano najčešće nekarakternim crtama iz životnih iskustava, kao i pojedini narodi.

Pritom se za Bosance znalo reći da su glupi. Za Hrvate da su dobri sluge, a loši gospodari. Za Srbe se govorilo da su ratoborni. Za Slovence da su sebični. Za Nijemce da su nacisti itd...

I sama sam dugi period života živjela svoj karakter po uvjerenju i usvojenim obrascima navika svojih roditelja i okoline.

Na mene je najveće karakterne utiske ostavila agresivna navika u mojoj obitelji.

Pozitivna karakterna navika moje majke bila je radišnost. U mnogim životnim situacijama je bila ispravna osoba, dobra domaćica i suosječajna majka.

Te karakterne crte su vidljive i kod mene.

Otac mi je ostavio karakterne crte agresivnosti i neodgovornosti spram svojih postupaka.

Dobra navika mog oca je bila sadnja voća. Mada, obzirom da je sadio najviše šljive za proizvodnju rakije, to i ne mora biti tako.

Negativna navika moje majke u okolini je bila kritiziranje i svađa.

Obiteljska navika moje majke bilo je bespotrebno i često očevo maltretiranje koje je ona stoićki podnosila kao da je to najnormalniji odnos na svijetu. Prisjećam se jednog takvog maltretiranja kojem sam osobno nazočila i u kojem sam zajedno s ocem učestvovala.

Moj otac je često bio u alkoholiziranom stanju. Jedne večeri je u takvom stanju psihički maltretirao moju majku ponižavajući je kao ženu i majku. Nagovorio me je da joj govorim uvredljive riječi. Bila sam stara 5-6. godina. Znala sam da to nije u redu, ali sam se htjela dodvoriti ocu jer je kod mene izazivao strah. Znala sam takođe da me majka ne može zaštititi od njegove agresije. Kakav sam karakter ja tada imala? Bila sam bez karaktera. Da sam imala karakter usprotivila bi se svom ocu i nebih ga poslušala. Idući linijom manjeg otpora usvojila sam tada karakter svog oca. Njegove karakterne osobine su bile zastrašivač i nedostupnik.

U mom životu nastale su energije od strane majke; nerazumijevanje, kritiziranje, omalovažavanje, negiranje, nezadovoljstvo, poniženje.

Od strane oca usvojila sam energije straha, stresa, nevjerice, uskogrudnosti, odsutnosti, ljutnje, agresije, mržnje, žrtve, krivice, odbijanja, gađenja, tjeskobe, uplakanosti, tuge...

Kukavičluk je kod mene ustoličio svoje djelovanje. Postala sam jadna i nesretna.

Moje samopouzdanje i samopoštovanje zgaženo je u prah i pepeo. Do sedme godine života usvojila sam 40. negativnih pojmova koji su podržavali moj negativni karakter. Nesvjesna svoje negativnosti iz petnih žila sam se trudila biti dobra. Ne. Nisam mogla biti dobra sve dok nisam transformirala ove karakterne pojmove, koji su moje misli i riječi držali u negativi.

Promjenom ovih negativnih pojmova u pozitivne mijenjala sam svoje negativno mišljenje u pozitivno, a samim tim je i djelovanje dobilo drugačiji tok.

Kad sam postala svjesna u kakvom se blatu svijesti nalazim, blagoslovila sam sve što je bilo do tada i svakodnevno stvarala novo što sam željela da bude sada.

Nerazumijevanje – razumijevanje zašto je to tako bilo.

Kritiziranje – pohvala gdje god sam je mogla dati

Omalovažavanje – uvažavanje svega što je dobro, humano, harmonično, lijepo, plemenito, mudro.

Negiranje – pozitivno prihvaćanje iz svake misli, riječi, događaja.

Nezadovoljstvo – zadovoljstvo svakim nesebičnim djelom.

Poniženje – poštovanje drugih ljudi, entiteta, i prirode.

Strah – hrabrost da se zauzmem za sebe i bilo koga, kome u mojoj blizini treba podrška.

Stres – smirenost i pozitivna diplomatičnost u opasnim situacijama.

Nevjerica – vjera da iz svakog iskustva može proizaći nešto dobro.

Uskogrudnost – širokogrudnost gdje god sam je mogla dati.

Odsutnost – svjesna prisutnost u mislima, riječima, osjećajima i djelima.

Ljutnja -  smirenost i razlučivanje najboljeg u datoj situaciji na pozitivan način.

Mržnja – ljubav prema malom i velikom, lošem i dobrom.

Žrtva – slobodna za izražavanje i djelovanje najbolje što znam.

Krivica – pravednost ispravnim putem u najkraćem ispravnom smjeru.

Odbijanje – prihvatanje ljudi, situacija, događaja, prirodnih procesa.

Gađenje – ugoda u jelu, druženju, djelovanju, osjećaju.

Tjeskoba – harmonija u duhu, razumu i umu, srcu i emocijama, tijelu i djelima.

Uplakanost – smijeh, zahvalnost i zadovoljstvo životom.

Tuga – radost, razigranost, sloboda izbora.

To je bio početak promjene mog pogrešno usvojenog karaktera. Promjena misli, komunikacije i navika.