Da li je ovo pjesma? Ne znam. Možda bi se moglo tako reći. (Hajde da kažemo da je). Dakle, ova pjesma govori o tome kako istinski mudra osoba može steći mnoge korisne odlike učeći od prirode i raznih živih bića koja žive u njoj. Istinski mudra osoba je ona koja u prvom planu radi za svoju i tuđu vječnu dobrobit, a ne za privremena materijalna tjelesna i mentalna zadovoljstva – svoja ili drugih ljudi.

Vede kažu da mudrost počinje od trenutka kada spoznamo razliku između privremenog i vječnog (materije i duha) i kada počnemo djelovati u skladu s tim razumijevanjem. Na početku puta svog duhovnog razvoja, istinski mudra osoba prije svega radi na odbacivanju loših osobina i razvijanju osobina koje su od vitalne važnosti za duhovni napredak.

Primijetite da koristim izraz ‘istinski mudra osoba’. Time želim reći da je s vedskog stajališta svjetovna definicija mudrosti potpuno pogrešna. Svjetovna mudrost se u krajnjoj liniji svodi na četiri stvari; kako se što uspješnije hraniti, braniti, spavati i razmnožavati. Problem je u tome što te četiri aktivnosti, ako nisu povezane s duhovnim motivacijama – vode samo do novog rođenja; novog ropstva u materijalnom svijetu. Da li je to mudro?

Istinski mudra osoba strpljivo i odlučno ulaže napore u prekidanje ropstva materijalnoj energiji, kao i u razvijanje duhovnih odlika koje kulminiraju u buđenju uspavane ljubavi prema Krišni. Lista tih duhovnih odlika nije mala, ali ja sam u ovoj pjesmi spomenuo samo neke od njih.

“Kako ptice savladaju silu gravitacije? Tako što lete.”

Kada bi ptice prestale mahati svojim krilima i koristiti zračne struje, pale bi na zemlju baš kao i bilo koja druga životinja bačena iz visine. Ovo ukazuje da ptice nisu lijene. Gotovo stalno mašu svojim krilima i nekuda lete. Slično tome, osobe zainteresirane za duhovni napredak i svoju vječnu dobrobit – ne smiju biti lijene, već se moraju neprestano odupirati čarima i naletima materijalnih iskušenja. U povijesti je bilo puno onih koji su iz nekog razloga prestali mahati svojim ‘duhovnim krilima’ i sunovratili se u ambis materijalnih želja i iluzornih zadovoljstava. Put do savršenstva nije lak. Potreban je neprestan i svjestan napor da se preleti ocean materijalnih mizerija i opasnosti.

“Kako se zvijezde ne izgube u mraku? Tako što svijetle.”

Mnogo je onih koji izazovno kažu: “Ako Bog postoji, neka mi se pokaže. Gdje je?” Međutim, Krišni se uopće ne sviđa takav izazovan i arogantan stav. Svatko može vidjeti Boga, ali tajna je u tome da mi trebamo djelovati na takav način da Bog vidi nas. Trebamo se truditi da privučemo Njegovu pažnju baš kao zvijezda koja svijetli. Za razliku od zvijezda, postoji mnogo nebeskih tijela koja su obavijena plaštom vječne tame, jer niti isijavaju svoju vlastitu svjetlost, niti reflektiraju sunčevu. Oni koji posvećuju svoj život zadovoljenju Krišninih želja i slijeđenju Njegovih uputstava – mogu se usporediti sa zvijezdama koje svojim sjajem privlače Njegovu pažnju. Takve rijetke osobe ne samo da za Njega nikada nisu izgubljene, nego su na sigurnom putu da ga uskoro vide licem u lice i zauvijek okončaju svoje materijalno postojanje.

“Kako sveci pobjeđuju zavist? Tako što vole.”

Zavist je uzročni korijen mnogih ostalih poroka (nasilja, pohlepe, gnjeva, mržnje, itd). Upravo zbog zavisti se nalazimo u zatvoru koji se zove materijalni svijet. Jednom jako, jako davno u prošlosti, još dok smo bili u duhovnom svijetu – pozavidjeli smo Krišni što svi obožavaju samo Njega. Znajući za našu skrivenu zavist i želju da budemo mali bog u centru svačije pažnje – Krišna nam je pružio tu mogućnost poslavši nas u materijalni svijet. Ovdje moramo boraviti (u različitim tijelima) sve dok se jednoga dana opametimo, odbacimo svoju zavist prema Krišni i svoje pomahnitale pokušaje da pronađemo trajnu sreću u svijetu rođenja, bolesti, starosti i smrti. Ne samo u vedskoj, već i u mnogim drugim starim religijskim tradicijama i kulturama – postoji mudrost koja kaže da se zavist liječi služenjem onoga na koga smo zavidni. Na taj način se postupno razvija privrženost, a potom i ljubav. Zbog toga se sanskrtski izraz bhakti–yoga prevodi kao predano služenje ili yoga ljubavi prema Bogu.

“Kako se pauk hrani? Tako što čeka.”

Ideju za ovaj dio pjesme dao mi je mali pauk koji živi iza desnog ogledala mojega auta i kojega danima promatram kako ponovno i ponovno mora popravljati svoju mrežu jer mu je vjetrovi moje brze vožnje uvijek poderu. Stvarno je uporan i nadasve strpljiv. Ali ne uzalud; vidim ja da tu i tamo on uhvati pokoju mušicu. Strpljivo čeka sakriven iza ogledala, i kada vidi da je nešto upalo u mrežu – kreće u akciju. Slično ovom primjeru, mudra osoba treba biti strpljiva i uporna. Sva brza zadovoljstva su kratkotrajna i jeftina. Prave vrijednosti se ne mogu steći tek tako, preko noći. Koliko li je napora i vremena potrebno da netko postane uspješan umjetnik ili sportaš? A koliko li je tek napora, iskrenosti i strpljenja potrebno da odbacimo svoju zavist prema Krišni i vratimo se u duhovni svijet?

“Kako dijete nauči govoriti? Tako što sluša.”

Dječja psiha je fenomenalna. Djeca mogu s lakoćom naučiti nekoliko jezika istovremeno. Još dok sam živio u Švedskoj, osobno sam poznavao jednu djevojčicu koja je do svoje četrnaeste godine tečno govorila švedski, njemački i engleski. Živjela je u sredini u kojoj su sva tri jezika bila dio svakodnevnog govora. Mama joj je bila Njemica, a školska nastava je bila na engleskom. Kako je moguće tako brzo i efikasno naučiti tri svjetska jezika? Pažljivim slušanjem. Neke jednostavne vještine se mogu naučiti samo promatranjem, ali za veliku većinu vještina neophodno je pažljivo slušanje.

I kao što sam već napisao u komentaru na pjesmu Gola Istina, mudra osoba pažljivo bira koga će slušati. Npr. nitko ne bi mogao postati uspješan liječnik ako bi slušao bilo koju nekompetentnu budalu kako govori o medicini. Ali na žalost, čak i danas, u 21. stoljeću, mnogi ljudi prihvaćaju kao autoritete obične i neobične šarlatane koji se razmeću hipotezama i teorijama (drugim riječima, spekulacijama) zato jer nemaju praktične dokaze za svoje tvrdnje. Smiješno je, ili bolje rečeno, žalosno je što se sve do današnjeg dana u većini obrazovnih ustanova u svijetu – Darwinova teorija o evoluciji i postanku vrsta, prihvaća kao jedina ispravna i vjerodostojna. To je lakrdija; time više što su mnogi progresivni znanstvenici diljem svijeta praktično dokazali da se radi o jednoj velikoj prevari. Za one koji govore i čitaju engleski jezik, preporučam knjigu The Hidden History of Human Race, autori su Dr. Michael Cremo i Dr. Richard Thompson. Knjiga se može naročiti preko portala www.blservices.com (e–mail: bls.orders@pamho.net)

Na žalost, mnogi ljudi imaju problema prihvatiti vedsku literaturu kao autoritativnu jer ona ne pripada ‘njihovoj religiji i tradiciji’. Na to bi se moglo reći da nije važno tko je u pravu, već što je pravo. Konačno, vedska literatura, kultura, tradicija i civilizacija su puno, puno starije od svih ostalih tradicija i kultura koje su danas rasprostranjene po svijetu. Od vedske znanosti i mudrosti svatko može izvući dobrobit i obogatiti svoj život vrijednim saznanjima. Vijek

“Kako čovjek postaje bogat? Tako što daje.”

I opet, mudrost gotovo svih starih religija kaže da su najbogatiji oni koji najviše daju. Ova izjava ima svoje osnove na materijalnom, emocionalnom i duhovnom planu. Ljudi koji su danas bogati, svojim su pobožnim djelima osigurali sebi dobru karmu još u prošlom životu, pa im se zato u ovom životu sve višestruko vraća. To je jednostavno zakon prirode koji potječe od samoga Krišne. Također je poznato da ljudi koji su puni vrlinskih odlika i koji svojim emocijama pozitivno utječu na emocije drugih ljudi – bivaju nagrađeni time što imaju puno istinskih prijatelja koji su spremni mnogo toga učiniti za njih.

I konačno, dobrobiti od duhovnog davanja su puno vrjednije od dvije prethodno spomenute vrste davanja, jer mogu primaoce duhovne milosti odvesti natrag u duhovni svijet i tako napokon okončati njihove patnje u materijalnom svijetu. Duhovna milostinja ne stvara karmu (čak niti dobru), već briše karmu onoga koji iskreno prima, kako i onoga koji daje. Duhovno davanje može imati nekoliko oblika od kojih je najvažniji davanje vjerodostojnih duhovnih informacija, tj. pružanje duhovnog vodstva, što uključuje i dijeljenje vlastitih duhovnih iskustava i realizacija. Duhovno vodstvo nema gotovo nikakvu vrijednost ukoliko nije u liniji s uputstvima samoga Krišne i Njegovih vjerodostojnih, opunomoćenih predstavnika.

“Kako zarobljena ptica preživljava? Tako što vjeruje.”

Ne samo ptice zarobljene u kavezu, već i sve ostale životinje, uključujući i čovjeka – podnose svoje zarobljeništvo samo zato jer vjeruju da će jednoga dana ponovno biti pušteni na slobodu. One životinje i ljudi koji nemaju tu nadu i vjeru, uglavnom ubrzo umru u zatočeništvu. Slično tome, istinski mudra osoba ima potpunu vjeru da Krišna drži svoju zaštitničku ruku iznad nje, i da On čini sve povoljne aranžmane za njezinu duhovnu dobrobit, iako ponekada to tako ne izgleda. Krišna izjavljuje u ‘Bhagavad–giti’ da osobno vodi brigu o onima koji su mu se u potpunosti predali (ili barem ulažu iskrene napore da mu se u skoroj budućnosti u potpunosti predaju). Oni koji su iskreni na putu duhovne samospoznaje, imaju vjeru da je uspjeh tu negdje, tek iza ugla, nakon svih pretrpljenih poraza u bitkama s Krišninom iluzornom, materijalnom energijom.

“Kako oblak putuje? Tako što se prepušta.”

Za razliku od oblaka, mudra osoba se ne prepušta bilo kojem vjetru, već koristi one ‘vjetrove i zračne struje’ koje vode bliže Krišni i duhovnom savršenstvu. U svakom slučaju, duhovno napredna/mudra osoba prepušta se Krišninim planovima i uravnoteženim umom jednako prihvaća zadovoljstva i tegobe (testove iskrenosti) koje joj Krišna šalje.

“Kako mudri pronalaze istinu? Tako što traže.”

Ogromna većina ljudi nalazi svoje izvore ‘istine’ u onome što im nude javna glasila i razni komercijalni šarlatani. Prava istina o suštinskom bitku čovjeka, i ne samo čovjeka, već svih živih bića, njihovoj međusobnoj vezi, i vezi s prirodom i Bogom – ne može se kupiti na kiosku, vidjeti na televiziji, čuti na radiju ili pročitati u dnevnim novinama. Ona je pomno sakrivena od neiskrenih. Ali oni koji je iskreno traže, naći će je tako što će ona doći do njih, kada joj se najmanje nadaju ili na mjestu gdje je ne očekuju. Krišna je u srcu svakog živog bića i vrlo dobro zna tko ga iskreno traži i tko je iskreno zasićen ispraznim kratkotrajnim zadovoljstvima koje nudi Njegova materijalna energija. Takvim osobama će istina uploviti u život; ali potrebno je iskreno tražiti.

Zašto ja toliko puno pišem o istini? Zato što iz vlastitog iskustva znam da je najopasnija stvar u životu prihvaćati kao istinu nešto što je obmana. Kao npr. jadne životinje misle kako ih gospodar voli; hrani ih i poji svakoga dana, brine se da imaju koliko–toliko prikladan smještaj, itd. – sve dok se jednoga dana ne pojavi s nožem u ruci. Ali u tome trenutku istina se razotkriva prekasno. Mi ljudi također dobivamo sličan tretman od Krišnine iluzorne energije, i nerijetko, kada spoznamo da smo prevareni – prekasno je da to saopćimo drugima. Zato nabolje prolaze oni koji istinu uče od samoga Boga, kroz svete spise, a ne od svjetovnih mudrijaša i filozofa koji su i sami žrtve iluzorne, materijalne energije.

“Kako drvo prkosi vjetru? Tako što trpi.”

Drveća tolerantno podnose sve vremenske uvjete, pa čak i to što im ljudi ponekada lome grane i urezuju slova u koru. Nalik drvetu, istinski mudra osoba trpi i tolerira napade i uvrede bezbožnika. Isus Krist je izvanredan primjer dobro znan svima. Podnosio je grube riječi, mučenje i konačno razapinjanje na križ. I budući da je znao da ima posla s gomilom zavedenih budala, na kraju je još bio i milostiv prema njima, dajući im svoj oprost. Međutim, važno je napomenuti da iako je sveta/mudra osoba nenasilna, ona ima pravo i dužnost obraniti svoj život i svoje interese ako je to moguće.

“Kako se zabavljaju vile? Tako što plešu.”

Mnogi neupućeni ljudi misle da je duhovni život pun samih strogosti i ničega više. Ali, to je zabluda. Tek svete osobe znaju kako uživati u životu; ali njihova sreća i užici nisu kratkotrajni i iluzorni kao u životu prosječnih ljudi. Budući da je duhovna sreća daleko intenzivnija od materijalne, mudre osobe mogu relativno lako odbaciti svjetovna zadovoljstva – što prosječnim ljudima izgleda kao nezamisliva strogost.

“Kako krave mole za milost? Tako što plaču.”

U vojsci sam bio s jednim mesarom koji je klao goveda. Ispričao mi je kako je mogao vidjeti suze u očima gotovo svake krave i bika, prije nego što ih je ubio. U početku ga je to smetalo, jer je još imao neke sentimente prema njima, ali budući da u to vrijeme nije mogao naći drugi posao da bi prehranio obitelj, nastavio je sa svojim groznim poslom u klaonici. Kasnije se navikao na to i rutinski je obavljao svoj posao čak i kada bi krave lile bujicu suza niz lice. I baš kao što krave plaču u strahu od okrutne smrti, istinski mudraci plaču od samilosti prema uvjetovanim dušama koje žive u iluziji materijalnog postojanja. Šrila A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada je često puta zaplakao kada bi vidio siročad, gladnu djecu, teško ranjene vojnike i civile u vihoru ratnih strahota, itd. Najviše ga je pogađala činjenica da ljudi odbijaju duhovnu pomoć i savršenu sreću koja im se nudi, i radije nastavljaju živjeti u iluziji, bacani od jedne vrste tijela do druge, primorani nepokorivim zakonima karme i reinkarnacije.

“Kako cvijet privlači leptire? Tako što miriši.”

Nije svako cvijeće mirisno. Postoje neke vrste cvijeća iz kojih se širi neugodan smrad. Na njih dolaze ose i prljave muhe, nesvjesno im pomažući u prenošenju polena. Međutim; leptire, vrijedne pčele i bumbare ne privlači takvo cvijeće. Oni slijeću samo na mirisno cvijeće i hrane se njihovim sokovima i polenom. Slično tome, ljudi loših odlika i sumnjive prirode, privučeni su prevarantima i slatkorječivim lopovima. A sveci puni vrlinskih i božanskih odlika, koji se mogu usporediti s mirisnim cvijećem – privlače iskrene ljude koji su trenutno zbunjeni materijalističkom propagandom. Takvi ljudi imaju u sebi visoki potencijal za prakticiranje duhovnog života i razvijanje božanskih osobina. Družeći se sa svetim osobama/mudracima, i oni sami tijekom vremena postanu sveti i mudri. Oni se mogu usporediti s leptirima i pčelama koje slijeću samo na mirisno cvijeće.