ŠIME ĐODAN I FIFTY-FIFTY POLITIKA

Ja ne mogu sada  posebno da obrađujem  problematiku britanske politike prema Balkanu i Jugoslaviji. Mogu samo da podsjetim da je ona bila predmet saborskih  diskusija negdje tamo 90 i 91 godine  iz stava  Šime Đodana da bismo mi trebali prihvatiti  Churchillovo mišljenje o podjeli Jugoslavije  fifty-fifty. Nitko se međutim nije pitao tada kod nas što ta politika fifty-fifty znači  nego su svi manje više složili da bi to  bilo pravo rješenje. Ja bih samo htio  čitateljstvo podsjetiti što ta politika znači i što je ona značila u britanskome odnosu prema Balkanu

 Svjesni  situacije da gube uticaj na tom području Britanci su pokušali sa Moskvom postići neki sporazum o Balkanu. Idn je 5. maja 1944. “slučajno” pomenuo sovjetskom ambasadoru Gusevu mogućnost dogovora oko Rumunije i Grčke. (Rumunija – pod sovjetskim uticajem, Grčka – pod britanskim). Međutim, Amerikanci su na taj predlog gledali neblagonaklono jer su u tome vidjeli tragove britanske imperijalističke politike interesa, a ni Staljinu se u to vrijeme nije žurilo sa potpisivanjem bilo kakvih dogovora jer je situacija na terenu govorila u njegovu korist - napredovanje Crvene armije je u narednim mjesecima stvorilo situaciju koju Britanija vojnički više nikako nije mogla uravnotežiti: Rusi nisu bili samo u Rumuniji i Bugarskoj, već i u istočnoj Jugoslaviji, o čemu su se sa Titom sporazumjeli u Moskvi . U južnoj Grčkoj slabašne britanske snage su pokušavale osigurati uporište Papandreuovoj vladi. Zbog toga su Čerčil i Idn pokušali postići sa Staljinom dogovor o sferama uticaja na Balkanu izražen u procentima (za Jugoslaviju je to bilo 50:50), ali se kasnije ispostavilo da se ovog dogovora Moskva ne drži osim u pogledu Grčke.

Znači politika fifty-fifty za jugoslaviju je bila politika sfera uticaja gdje bi zapadnim saveznicima  pripao zapadni Balkan a istočnim saveznicima Istočni. Međutim nigdje britanska politika ne govori o našim stvarnim problemima. Ta politika cijelo vrijeme ostaje  u okvirima manj eviše priznatih granica Jugoslavije koje smo mi nazvali granicama Versajske Jugoslavije. Nigdje se ne  postavlja problem  da s mo mi na Balkanu nezadovolji versajskim granicama u kojima mi gubimo dijelove  sjeverne Italije, Južne  Austrije, Južne Mađarske ........nego se cijelo vrijeme ostaje u  okvirima već unaprijed dogovorene  države  koja je  oformljena  1918 godine  sa čijim granicama mi ni tada u Cherchillovo vrijeme također nismo bili zadovolji. Dakle politika fifty-fifty jest jedna provizorna skela koja se postavila na već poznate osnove  i koja nije rekla ništa bitno novoga. Odatle niti Đodanova diskusija u našemu Saboru nije  cijeloj toj diskusiji donijela ništa novoga. Eto toliko bih  ja rekao o toj britanskoj politici prema Balkanu. Hvala

Zlatan gavrilovič kovač