PROČITANO

864

PUTA

OD 14.01.2018.

Borivoj Bukva, PETA RIJEKA, Rijeka, 1996.

LJUBAV Duboko u mojoj nutrini - sama - uz prozor duše ti goriš.

PETA RIJEKA

Borivoj Bukva

PETA RIJEKA, Rijeka 1996
-----------------------------------
Urednik: Giacomo Scotti
Recenzent: Goran Kalogjera
Crtezi: Borivoj Bukva
Tehnicki urednik: Zeljko Zagar
Korektor: Alenka Rogic
Tisak: Zagar - Opatija
------------------------------------

Katalogizacija u publikaciji - CIP
Sveucilisna knjiznica Rijeka
UDK 886.2-1
BUKVA, Borivoj
PETA RIJEKA/tekst i ilustracije/Borivoj Bukva.
- Rijeka: vlast.nakl., 1996.(Opatija: Zagar). - 36 str,ilustr.; 20 cm
Str.5: Predgovor /Goran Kalogjera./ - Biljeska o piscu.

------------

PREDGOVOR
-----------

Borivoj Bukva iskazuje se kao zanimljiv poeta, a odabrane mu pjesme kao provokativan intelektualisticki dijalog s nestvarnim ili pak bliskim, upravo intimnim sugovornikom.
Usprkos tome sto Bukvine pjesme nisu uvijek ritmicki i zvukovno dovoljno gipke, one nose u sebi odredjen prkos, izazov, sjetu, nostalgiju i ljubav, sto su sasvim dovoljni argumenti da im se ozbiljnije i pridje. Pjesme su to osobne prirode i u vecini predstavljaju autorov odnos prema njegovoj proslosti i sadasnjosti, koji su prepuni motiva i tema koje jednostavno teze da budu pretocene u stihove. Naravno, lirski senzibilitet Borivoja Bukve ne moze odoljeti i ovom izazovu, tako da zapocinje njegov pjesnicki ispis u kojem dominiraju motivi ljubavi, prijateljstva i razuzdane mladosti. Sve je to u znaku autorovog trazenja, vrtanja, brusenja, tako da se na momente autor doima kao brusac svog poetskog izraza da on bude sto vizualniji, poetskiji, zvukovniji i filozofocniji. Istina je i to u nekim svojim pjesmama autor uspjeva sve to i postici, sto te pjesme u njegovom radnom materijalu cini kvalitetnijim od drugih. Borivoj Bukva ne robuje odredjenoj vrsti stihotvorstva, vec se opredeljuje za slobodan i nevezan stih, sto mu omogucuje kombiniranje pjesnickog i proznog govorenja, koji u nekim pjesmama svojim kontrastiranjem doprinose kvaliteti ispisanog.

dr.sc. Goran Kalogjera

------

Ovu knjigu posvecujem
uspomeni mojih dragih,
pokojnih roditelja
Zorici i Marku.

Borivoj Bukva

------

KRUGOVI POSTOJANJA

Iz bistre vode,
zelenoplave,
visoka trava viri i lopoc.

Lagani vjetric pirka. Val.

Lopoc se povi u luku,
voda ga obli, i on se odbi.

Izlivane kapi u krugu.

Karlovac, 25.07.1973.

CIRCLES OF EXISTENCE

From out of clear water.
green-blue
high grass peeps out and a reed.

A gentle breeze is blowing. A wave.

The reed bent in its arch
the water splashed it, and it repulsed.

Poured out drops in a circle.

(Translation: Sasa Vazic)

----------

LJUBAV

Duboko u mojoj nutrini
- sama -
uz prozor duse
ti goris.

Rijeka, 10.06.1993.

LOVE

Deep within me
- alone -
by my soul's window
you're burning.

(Translation: Sasa Vazic)

---------

DVA DOBRA DRUGA

Gledam dugo u mjesec,
sto sja kroz oblake,
u mjesec srebrni, jesenji.
Dok oblaci putuju, neznano kud,
stojim ja, a stoji i mjesec.
Moj stari dobri drug.

Rijeka, 06.10.1995.

---------

TVOJIM TIJELOM ZENO

Tvojim tijelom, zeno,
u tebi nalazim
poeziju kao spolnost.
Dok skidam Izidine velove,
upoznaj me i kreni samnom,
- petom rijekom.
Plavom, vijugavom,zderacicom,
sto bez povratka stalno tece...

U Rijeci, 21.10.1995.g.

---------

KORANA

Korano, rijeka natopljena tugom
dalekih poziva stradalaca,
dicis se slapom,
sirokom branom protjecanja sudbine.
Bilo nas je mnogo,
tuznih i sretnih,
lakrdijasa, propalica i siledjija.
Boema tvojih za svjedoka
ti si Korano.
Slusam te Korano,
i zubor tvog protjecanja.

Parkovi daleki, siroki, uz setalista i klupe.
Tu uz Koranu, dozivjeh prvu ljubav,
na klupi u parku:
poljubac srece i nadanja.

Slusam te, Korano,
i zubor tvog protjecanja,
dok koracam uzduz Korane,
rijeke grada mog rodjenog.

U Karlovcu, 06.07.1970.g.

--------

KARLOVACKI HARLEKIN

Mozda zbog duge kose,
uskih, crnih hlaca i crne jakne,
zbog lica, mozda
ili plavih, dubokih, sanjivih ociju...
Ja Harlekin karlovacki,
kad krenem ulicom, svatko se okrece.
Grubijan nisam,
tumaralo nisam,
ipak me prozvase sumnjivim!

Zanesenjak,
veselim se zivotu i cekam nesto novo,
danas, sutra, desiti se treba,
i bicu na mjestu, prvi, vidjeti prizor
kad snijega vise nece biti,
u proljece novo cu uci, razdragano
cilj moj ludji je
no bilo ciji.
Cilj moj
ludji je.

U Karlovcu, 12.04.1970.g.

----------

SLADJANA

Dopusti mi da odem,
ne zelim vise ljubiti tvoje usne.
Otvori vrata Sladjana,
zar ne vidis da odlazim.
Nista me sprijeciti nece,
ni kljucevi, koje si skrila.
Smijes se, poznajem te.
Krijes kljuceve medju grudima,
duboko dolje u halji.
Pokazujes ih, medju prstima uzmicu,
a halja klizi lagano nanize.
Nad stolnom lampom kruzi tvoje tijelo,
gola u cipki cinis se prekrasna.
Sasvim se skidas,
dok ruke tvoje klize
niz golo ti tijelo...
Otvori vrata Sladjana,
zar ne vidis da odlazim.
Nista me sprijeciti nece,
ni kljucevi, koje si skrila.
Gdje si ih samo sakrila Sladjana,
da mi je znati...

U Karlovcu, 26.10.1973.g.

--------

NA STOLU PRAZNA CASA

Danas je tako hladno,
u sobi sjedim sam.
N stolu casa prazna,
uvele ruze i vaza.

Slomljeno staklo bez okvira,
boje, kist, paleta,
prasnjav stol i zguzvana salveta.

Dok plamen svijece plaho leluja,
sjene lete cas gore, cas dolje,
lijevo pa desno.

Moj lik na slomljenom staklu,
igra se tragaca.

Ne moze me pronaci
u vremenu, u prostoru
- ja se skrivam.

Obris sjene nad svijecom na zidu,
vidim je na staklu.

Da li sam sjena ili stvarnost?

U Rijeci, 12. mj. 1992.g.

---------

DRHTAJ TIJELA

Drscu maleni valovi,
na mjesecini pod vodom.
Iskre zrake, kao da pjevaju,
pjesmu moru.
Nocnu osamu, traze.
Pronaci je ne mogu.

Dolje pod vodom dok ronimo,
kao biser sjajis se.
A ja te dodirujem tijelom
i trazim, drhtaj tvoj.

--------