PROČITANO

468

PUTA

OD 14.01.2018.

ADENDUM

(Military notes )

Peter Galbraith , sin Keneta Galbraitha harvarskog profesora Businesa bio je godina 90tih I kasnije uposlen kao Ambasador Amerike u Hrvatskoj I njegova zadaca ,shodno programu njihova Ministarstva vanjskih poslova, bila je promoviranje rijeci Amerike u najnovijem balkanskom konfliktu. Medutim djelovalo je pomalo neobicno ako ne I perverzno da je ovaj ambasador u doba najzescih sukoba u Hrvatskoj I bivsoj Jugoslaviji dobavio iz Amerike svoju jedrilicu zapravo jahtu kojom je krstario Jadranom te kao da htjede time reci da njega bas I ne dira ta farsa divljaka koji nisu sposobni za deduktivno misljenje. Nesto prije nego je Peter postao ambasadorom njegov otac je primljen kao pocasni clan Hrvatske Akademije znanosti I umjetnosti, one iste akademije koju sam ja jako dobro poznavao kao jedan od njenih promotora. Isto se dogodilo sa francuzom Finkelkrautom koji je napisao jednu knjigu koju nitko nije procitao, naime, knjigu o stradanjima Hrvata te I on budne primljen za pocasnog clana Hrvatske akademije. Isto tako valja spomenuti da je nekijeh mnostvo nobelovaca potpisalo peticiju u kojoj izrazava svoje simpatije sa narodom Hrvatske pa su tako intelektualci od Harvarda do Sorbone legitimirali slobodnu Hrvatsku a nikako da su legitimirali ono sto se smatra danas zlocinom pocinjenim od strane jedne armije u Bosni kao sto je to slucaj sa djelovanjem hrvatske vojske na podrucju Bosne.U meduvremenu ja sam obilazio Zagreb I okolicu koji su tada bili unekoliko pozadinski centri kao I mjesta glavne komande. I jednom prilikom navratim ja do Kafane Dubrovnik u neposrednoj blizini Trga Bana Jelacica mozda samo kojih stotinu koracaja od te iste Americke Ambasade I zatrazim casu vode jer bijah zedan. A bijase neko nesretno vrijeme, neka mutna nocca u kojoj se ja bas nisam najbolje snalazio medutim slucaj je htio da je u istoj kafani bio banket poznatih hrvatskih politicara sa Vekicem Podpredsjednikom sabora na celu tog banketa cini mi se, inace pravnikom po struci. Pa kada ja zatrazih casu vode to se petoro-sestoro konobara sjati oko mene I na silu me izgura iz kafane I istuku ispred kafane I to pred ocima tog istog podpredsjednika koji netom kasnije prode pored mene sav sjajan od obilna obroka, finoga vina I masnih viceva, pa se onda samo glasno nasmije I ode. A ja se uputim kuci na Kuleze. Medutim valja reci ponekoju rijec o tome hrvatskom pravu kojeg je reprezentirao taj pravnik. Bijase do nase kuce u Ostrovickoj ulici jedna stara zena koja je prezivljavala na nacin da je radila kao cistacica toaleta. Bijase draga I dobra zena ali kao I mnoge nase zene nije znala niti citati niti pisati kao niti moja majka a nije se bas najbolje snalazila niti medu svojima. I dobije ona jednog dana pismo od suda koje je bilo naslovljeno “U ime hrvatske drzave” pa je onda slijedio tekst. I zamoli ona mene da joj ja rastumacim sto zapravo u tom dokumentu suda pise. I doista ja joj rastumacim kako prema odluci Hrvatske drzave I suda te drzave ona vise ne smije stanovati u toj kuci nego mora seliti jer je sada novi vlasnik kuce. “Pa kaj bum ja sada mogla delat, kaj ja sada da radim?” zapita one mene “Joj, joj meni!” Ona je nesto kasnije netragom nestala a samo par dana kasnije stigao je novi vlasnik koji je citavu kucu preuredio kao skladiste za potrebe trznice na Tresnjevci. Kako se pak ona snasla ja to ne znam. Ali znam da je njena susjeda isto tako jedna jako fina postarija zena tiho preminula. Obe ove zene zivljele su same.

Vidite mi smo imali jednu jako tesku situaciju na terenu s obzirom na diktate izvana. Ja necu sada mnogo ulaziti u to kako se dogovaralo, pregovaralo, I tome slicno jer su manje vise sve strane pokazale primjeran stupanj debiliteta nego cu navesti samo jedan primjer a to je primjer CNNa I njihovih izvjestaja iz Sarajeva. Glavna osoba unekoliko za to je bila ta famozna I nezaobilazna Amanpur novinar CNNa koja bi se obracala Bosni sa otprilike: “Good morning Sarajevo!” I taj su slogan Sarajlije tako zavoljele da su je godinama kasnije pozvali ponovno da bude gostom jednog satelitskog programa I to ovim rijecina: “Dajte molim vas gospodo Armanpur recite jos jednom nasim gledaocima onaj vas poznati pozdrav “Good morning Sarajevo”. A ona se sva ozari pa pozdravi sve Sarajlije :”Good morning Sarajevo!” Dakle ona je donosila izvjesca iz Bosne I ta su se izvjesca pratila. I jednog dana susretnu se dva bosanska borca na fronti I veli jedan ovom drugome: “Znas li ti da je rat zavrsio?!” “Pa kako bolan?” upita ga ovaj drugi. “Pa evo bas su javili na CNNu”. I ja sam se onda zapitao zapravo tko vodi taj rat da li CNN ili bosanska armija sa daleko premocnijim neprijateljem. Pa valjda ti borci bolje znaju kada je rat zakljucen I pod kojim uvjetima. Ali oni nisu znali. Znate zasto? Jer su im kafici bile kote. Oni bi ovako rekli : “Evo drzali smo ova dva kafica.” Tako da ja mislim da je protekli rat na Balkanu debakl armija iznutra I logistike izvana. Tako da se tom debilitetu covjek samo moze smijati.

C) Ja sam malocas spomenuo da nije potrebno razmatrati kako su se vodili pregovori zavadenih strana I sto se sve dogadalo pod parolom da treba sprijeciti “humanitarne krize”. Ja bih samo spomenuo slucaj dejtonskog sporazuma kao jedan od tih centralnih momenata pregovora. Kao sto je poznato Dejtonskim sporazumom koji je potpisan, cudna li cuda!, od strane predstavnika sva tri konstitutivna naroda Bosne pred Americkom supervizurom pretpostavljao je konstituiranje takozvane Federacije Bosne I Hercegovine sa muslimanskom I hrvatskom vecinom I egzistenciju srpskog dijela koji nam je I danas svima poznat kao takozvana Republika srpska. I tada je povucena jedna demarkaciona linija preko citave Bosne I ta je linija poznata danas manje vise svim vojnim analisticarima Balkana. A onda su uslijedile selidbe naroda. Medutim ako se ta linija malo bolje pogleda onda ona zapravo predstavlja liniju razgranicenja Zapadnog od Istocnog Krscanskog carstva I to iz doba Rima I Bizanta iz 3 stoljeca nove ere. Ja bih samo upozorio na karte Rimskog I germanskog svijeta prije seobe naroda recimo iz doba Diokleciana 284-305 kao sto valja razvidjeti Istocnu granicu u vrijeme Teodozija kao I kartu podjele Carstva izmedu Arkadija (Istok) I Honorija( Zapad) iz godine 395. Tako da izgleda da su mnogi faktori pristali na to da citav taj prostor I samu Bosnu vrate 17 stoljeca unatrag ignorirajuci mostove suradnje I kooperacije naroda na tom prostoru prije dolaska Juznih Slavena I po dolasku Juznih Slavena do danas. Razlog zasto je uslijedila ovakova podjela Bosne vjerojatno lezi u cinjenici jedne fundamentalne predrasude izjednacavanja nacionalnog I vjerskog momenta u fizionomiji Balkanskih naroda pa se pretpostavlja da su Hrvati vec po samoj prirodi katolici dok su Srbi pravoslavni. Na ovim momentima je na primjer utemeljen australijski multikulturalizam. Medutim je istina Bosne malo drugacija jer je rijec pretezito o mjesanom stanovnistu na koju socijalnu I etnografsku cinjenicu upucuju sve relevantne antropologije. Ja bih samo naveo antropologiju Vere Erlich koja je I inace poznata americkoj publici kao jedan od predavaca na New Yorkskoj Kolumbiji. I to je sva istina Dejtona- da je rezultat nekompetentnih uvida I nekompetentne analitike.

D) O ovom pravnom momentu u Hrvata naime da se presude donose u ime “Hrvatske drzave” takoder ne bi trebalo biti puno rijeci s obzirom da Hrvatska kao Republika jest dakako res populi u smislu klasicne definicije res publica est res populi. U smislu te definicije ne moze biti govora da se presude donose u ime “Hrvatske drzave” nego samo u ime “Hrvatskog naroda” na sto I upucuje etimologija imena ove drzave.

F) Htio bih rijeti ponekoju rijec o najnovijem projektu Nase, naime najnovijoj I najvecoj svemirskoj stanici u orbiti oko nase Zemlje koja se izgraduje financijskim I tehnickim naporom vise zemalja, a koja ce biti zavrsena prema nekojim prognozama oko 2010 godine. Naime, ja bih toj stanici jos dodao takozvane svemirske “liftove”. Poznata je ideja izgradnje svemirkog lifta tamo od ekvatorijalnog podrucja do kosmosa dakle u regionu koji je relativno miran I zasticen od vremenskih nepogoda. Medutim meni se cini da bi taj kabel od mozda 30, 40, 50 milja ili vise bilo jako tesko namjestiti iz manje vise poznatih tehnickih I klimatskih razloga. Ali moguce je zamisliti takve ili slicne liftove u kosmosu kada znamo da je gustina 1 atom na 1cm3 dakle kada znamo da je to gotovo prazan prostor u kojem ne moze biti nevremena ili slicnih nepogodnosti kao u zemaljskim uvjetima nego eventualno havarija prouzrocenih kosmickim materijalom. Dakle ja se zalazem za to da takve “liftove” izgradimo na najnovijoj svemirskoj stanici , mozda njih 10, a ne bi me bilo briga da ih se izgradi I njih 100.

G) Htio bih nesto reci o “masti zene” . Opjevana je masta zene I opjevava se od Homera do danas. Evo kako je Fransoa Zakob iskazao svoje divljenje toj masti: “Masta zene, kaze Paracelzus,slicna je bozanskoj moci, njene spoljne zelje reprodukuju se na dete.’ I time sve postaje moguce. Sve vizije, svi snovi, svi utisci mogu da nadu put do deteta u utrobi majke. Svaki osecaj roditelja moze se odraziti na dete, utisnuti mu neko obelezje, neku oznaku. “Ako je paun, dok lezi na jajima, pokriven belim platnom, kaze Fernel, on ce izleci bele paunove a ne isarane. I tako ce , ipak, I kokoska izleci pilice razlicitih boja ako lezi na jajima obojenim razlicitim bojama…Pojave su potvrdene promatranjima mnogih.”

Tako je dakle Fransoa razmisljao o masti zene a I mnogi Jevrejke iz koncentracionih logora u njemackoj znaju kakva je bila masta zena komandanata zenskih odelenja. I mi vidimo kako je ta masta bogata u svim vidovima.

H) Vidite, koliki su animoziteti bili kod Hrvata pokazuje najbolje slucaj koji se zbude za vrijeme NATOva granatiranja Srbije. Kao sto je poznato ta je ofanziva trajala nesto oko 3 mjeseca a negdje pri kraju te ofanzive sve hrvatske radio postaje u Australiji emitirale su u eter pjesmu “72 dana” jer da je toliko trajalo granatiranje a ja te draga toliko volim. Nije li to cudno? prema srbijanskim izvjestajima koje sam ja ovdje u Australiji provjerio, srpsko stanovniztvo izgubilo negdje oko 5000 dusa posve suprotno misljenju americke strane da je stradalo “samo” 500. Nije li to cudno?

Vidite, koliko je zivot u Hrvatskoj bio jeftin najbolje pokazuje podatak da ste mogli dobiti bilo koju glavu za samo 100 njemackih maraka. Tako da su mnogi ljudi nestajali I bijali ubijani za tako male pare a bijahu najvise na cijeni ljudi bivse policije, drzave, armije, bivski politicki I svaki drugi neprijatelji, suparnici u dilovima novcem I spekulanti I svi ostali koji na ovakav ili onakav nacin nisu dijelili simpatije sa novim rezimom.

Bilo je jako mnogo teskih trenutaka u ratu u bivsoj Jugoslaviji. Posebno su bili teski trenuci koji su imali neke veze sa nasom djecom a ja bih ovom prilikom naveo neke: bijase mnogo hladnih zima I mnogi a I ja medu njima nisu imali nikakovih sredstava kako bi sebi priustili grijanje. Ja na primjer iako sam bio okruzen gustom listopadnom sumom nisam imao drva jer nisam imao svoju sumu a ako bih pak krao tudu onda ne znam kako bih prosao jer su ti seljani manje vise sve znali.Tako sam ja 4 godine I 4 zime proveo sa 4 metra drva sto je otprilike 5-6 puta manje nego sto je potrebno za zime koje dosezu I do –25 stupnjeva C. I opcenito mislim da je O stupnjeva Celzijusa zaista realna brojka jer je posve istina da je to granica gdje voda prelazi u drugo agregatno stanje, naime, led. A onda kada zamislite da su zime tada bile oko –20 do –25 stupnjeva celzijusovih onda vi vidite kako se ponasa ljudska krv pri takovim niskim temperaturama. Recimo u Rusa postoje specijalne injekcije sa specijalnom tekucinom koja se daje ljudima koji su dugo izlozeni niskim temperaturama kao na primjer u Novosibirsku , Murmansku I Vladivostoku. Ima opisa u vojnoj literaturi kako su te niske temperature opasne na brodovima na primjer kada treba imati zastitne rukavice jer ukoliko se dohvatite metalne ograde na kojoj je smrznuti led ali golom sakom onda vam se koza zalijepi za taj led I taj metal I vi ostanete bez koze. Dakle, u takovim situacijama ja bih znao sresti djecu iz raznih djelova Hrvatske, ali I hrvatsku recimo sa Kosova kako se vozaju gradskim autobusom do najudaljenijih autobusnih postaja a jedna takva bijase I postaja u Kraljevom vrhu nekih 30 kilometara udaljena od centra grada Zagreba jer, zapravo, to bijase jedini nacin da se ta djeca ugriju I izbjegnu ostu zimu barem na kratko vrijeme. Pa I sa mnom bijase isto jer se I ja grijah u tim autobusima mada cesto prolazih mnoge neugodnosti. Po svemu sudeci ta djeca bijahu izgubljena djeca koja su ostala bez svojih roditelja I svoje porodice bilo tako da su im roditelji ubijeni a oni uspjeli pobjeci bilo da su izgubljena u metezu velikih unutrasnjih I vanjskih egzodusa stanovnistva. Ali, naravno, bijase I lijepih momenata.

Mnogi su za to vrijeme imali ugodan fuck!

U to vrijeme I nesto malo kasnije hrvatska strana pregovarala je sa americkom o toboznjem ukidanju embarga na isporuku americkog naoruzanja a Tudman se lijecio u americkim vojnim bolnicama kao jedan uzoriti hrvatski general. Da covjek pukne od smjeha. Volio bih mu vidjeti pokakane gacice jer je poznato da vojnici bez obzira kojoj armiji pripadali nemaju neke najosnovnije higijenske navike I da ne obavljaju higijenu redovito mada se svijetu prezentiraju kao gentelmani. A kako je svijet pun budala to je moguce da povjeruju tim sarlatanima u vojnoj znanosti I politici. Isto bih mogao reci, naravno, I za Milosevica pa iako se mnogo paznje poklanjalo cvijetnim aranzmanima na njihovim pregovarackim stolovima to se ipak pokazalo bijednim drustvom koje ne zna pravo niti govoriti a nekmoli debatirati I kojima carape zaudaraju po tufini ili memli iako su netom imali ugodan fuck u nekom od beogradskih hotela.

M) Ima dogadaja da postariji covjek I izdahne na pupku mlade zene. A sa mladima je drugacije. Moj bi Matek znao reci: “Vidis Zlatane kao mladi covjek ja sam mogao 8 rundi na jednu noc, a danas mogu 1 rundu u 8 dana.”

Htio bih nesto reci o hotelu Beograd koji je jedan jako lijepi, stari hotel. Mnogi beogradani tamo rado odlaze na kafu ili caj, stranci opet tu vole popiti kapucino I onda razgovara svatko sa svim o kojecemu. Ali malo tko zna da je u doba Prvog svjetskog rata u tom hotelu boravio Trocki kao jedan od dopisnika sa fronta.

I ako me pitate sto mislim o ljudima armije I policije ja bih samo rekao ovo: Socijalni otpad na visokoj salary.

Mi smo pobjedili u tom ratu jer su nas vodile plemenite ideje!

Moj je Zeco pojebo citavu Bugarsku I Rumuniju, pa je onda pojebo citavu Bosnu I Cesku a na koncu I citavu Australiju I Adelaide. Ali jedared zapita njega nas pokojni Ciro:”Daj boga ti Zeco, a jesi li ti ikada pojebo kakvu njufericu?” A Zeco se zagleda pa ce ovako nekako jer bijase Sandzaklija, dakle dugo I otegnuto: “Pa pravo Ciro da ti kazem, nisam nikada.” Navodno da je Antony Quin imao samo dvije takve zene. A sto se mene tice ja bas ne znam precizno ali mozda dovoljno mada svagda bijah prazna dzepa.

Pa vidite mnogi imaju taj takozvani” znanstveni fuck” docim takvog fucka nema niti ga je ikada bilo. Moze postojati samo “znanstveni socijalizam “I nista vise.

A mnoge danasnje “dame” kazu ovako: “Evo ja imam para pa hajde da kupim koji lijepi veliki kurac.”

S) A moj je Zeco neobican mladic. On je tako jedared proburazio neka covjeka sarafcigerom. I ja ga upitam o tome dogadaju. A on dugo I otegnuto: “Pa znas, more, nekako mi dode sve crno pred oci.” Bilo je jako mnogo dogadaja sa mojim Zecom a jedared stanemo mi pricati o Igman planini I Igman polju. Bijase naime mnogo legendi o tom polju za vrijeme vladavine titoizma kao herojskom pokusaju nasih boraca za slobodu I zbjegu naroda preko toga polja iako bijase navodno te godine

30. A na to ce Zeco: “Ma to ti je kurac cisti, ja sam Igmansko polje u jednom danu propjesacio tri puta, a jednom se I zagubimo ali brzo nademo put pa se svi sretni vratismo na prenociste.” Vidite kako dvije razlicite generacije razlicito I dozivljavaju iste stvari. Pa I ja sam takoder imao nekoliko takvih “zbjegova” jer moja Alica nikako nije htjela da me udomi u svome stanu koji svojevremeno bijase “nas” tako da bih se ja pjeske na –25 uputio od Tresnjevke ili Crnomerca pa onda prema Zapresicu, pa onda sjevernim odvojkom preko Ivanca, Donje Bistre, Gornje Bistre I preko Risova polja na Kuleze I to od otprilike 10 sati navece do 6 sati izjutra, dakle 8 sati hoda uz susnjezicu ili hladnu kisu vise puta propjesacih oko 30 kilometara samo da bih proveo kojih pola sata sa mojim djetetom I bivsom zenom I da razvidim kakvo je stanje tvrdoglavih fakata.

S obzirom na pitanje takozvanog stranog faktora u slucaju konflikta u Jugoslaviji postojale su dvije opcije, prva, da strani faktor nece dozvoliti da mi odemo predaleko I druga, da ce biti udaren sanitarni kordon oko Jugoslavije I kontinentalna I pomorska blokada pa neka se onda svi posteno pomlate a mi cemo pregovarati sa preostalih 7 miliona. I vi sada vidite kakva je bila moja stvarnost I kakvom sam se ja sociologijom bavio.

Sto se tice moguceg konflikta u Jugoslaviji ja sam vec negdje 83, 84 objavljivao napise slovenskih povjesnicara o mogucoj “libanonizaciji” Jugoslavije ali nikoga nije bilo briga nego je svatko manje vise radio “svoj posao” prema logici da ce vec netko drugi rijesiti stanje stvari.

Iako sam sportas I prilicno zdrav ja sam u svojoj karijeri do danas imao dva mozdana udara I dva predinfarktna stanja.

Vidite kako stvar stoji sa australijskom policijom? Oni koji kradu naoruzanje iz australijskih vojnih magazina nisu opasni a ja koji objavljujem filozofski doprinos na jednoj multukulturnoj radio postaji sam vise nego opasan pa stoga valja da sam u zatvoru. Ja u to naprosto ne mogu vjerovati. Tako kriminalci obavljaju drustveno pozeljan posao a ja koji javno naucavam znanost I umjetnost drustveno sam nepozeljan I socijalno stetan. Cudno zar ne?

O Odiseju! A bija je Odisej sa svojon Penelopon I zivija je na svom otoku Itaki. Imali su bracni krevet na vrhu smokve a ta je smokva prolazila bas po sridi kuce. I on ode u rat a onda se nakon dvadeset gorkih godina vrati na Itaku. I obuce on prnje kako ga niko ne bi prepozna. I ode on prema kuci u kojoj je Penelopa po vazdan plela, plela, plela I tako vec dvadeset godina jer nije tila poci za neku od tih svinja. I prvo naide na svoga pasa koji ga prepozna ali taj pas bijase star pa odma ugine. I ude on u kucu, a Penelopa je plela kao I uvik, I veli on proscima da ce on uzeti ruku Penelope. A ti su prosci samo lokali I zderali I svo su imanje raskucili. I veli Odisej,” hajte judi da gadamo iz ova Odisejeva luka pa cija strelica prode kroz dvanaest usica ovih sjekira, neka uzme Penelopu.” I svi oni probaju ali nikako nisu mogli nategnut taj luk. I dode red na Odiseja I on uzme luk a bija je on negdje oko 2 metra velik pa ga stavi na vrh vatre da malo omeksa, uzme strelicu, nategne luk I prode strelica kroz svih dvanaest usica sjekira. I onda Odisej sve pobije a Penelopa koja je bas nekako prestala plesti side u kuzinu pa veli: “A jesi li ti to moj Odiseju, jesi li se vratija kuci?” “A jesan evo, bija sam malo na vijadu, a kako onaj nas krevet na smokvi?” “A malo se zapustija nego ako bi ga ti moga malo dovesti u prvobitno stanje?” “Dobro , ocu!” I tako se Odisej vrati da gazduje na Itaku.

O slovenskom slucaju ja ne bih puno govorio. Poznati je junacki podvig slovenske Oslobodilne fronte u najnovijem balkanskom konfliktu. Ja bih samo spomenuo jedan dogadaj neposredno na pocetku rata u Sloveniji: naime jedan je kapetan imao neke pokrete sa svojim jedinicama a onda je naisao na naoruzane slovenske vojnike pa je izasao iz vozila,digao ruku u znam pozdrava ,pa im rekao: “Dajte ljudi da se dogovorimo.” A oni ga naprosto presjeku napola. Tako su svi prosli koji su se pokusavali dogovarati.

A bijase jedan general komandant rijeckog korpusa koji je primio depesu generalstaba JNA sa nacelnikom Adicem I navodno da je u toj depesi izdana komanda “da ucini proboj” I da je on tu depesu 12 puta procitao. Ali ostade unekoliko miran ali opet na nacin da je prodavao oruzje slovenskoj strani zbog cega mu se svi zahvale pa ga penzioniraju sa lijepom mirovinom.

Ovaj je general prosao mnogo bolje nego mnogi drugi jer je namakao za mirovinu sto nije bio slucaj sa drugima kao na primjer Kukanjcem I Aksentijevicem iz Slovenije, tako nekako se zvao ,koji bijase u cinu generalmajora. On bi opet znao reci: “Vidite kada kazete ljudima da to ne ide I to lepim recima nitko vas ne slusa, ali ukoliko okrenete top svi vas onda slusaju.” On je kasnije zarobljen pa kao ratni zarobljenik razmjenjen sa nekim ljudima I to u odnosu Srbije I Hrvatske cini mi se.

A taj Kukanjac navodno da je htio ubiti prvo Izetbegovica pa onda sebe. Ali kao sto I samo njegovo ime kazuje sve ostade samo kuknjava.

O djelovanju arkanovih jedinica u Bosni I Kosovu prilicno je poznato. Postoji jedna prica mladih Bosanki neposredno sa pocetka rata u Bosni: Naime kako su arkanovci bili kratko posisani, stasiti momci to bi one komentirale ovako nekako:” Aaaa! Biti ce sada silovanja” sto bijase unekoliko zajebancija na racun tih mladica. Medutim su te djevojke vremenom stale misliti drugacije kada docuju sto ti arkanovci rade po Bosni I Banja Luci jer istom postadose svjedoci da ti mladici lome ljudima ruke I noge I da ubijaju neduzne ljude. Ti isti kasnije se mirno povuku u zavjetrine stranih drzava I nastavise kao navijaci lokalnih nogometnih klubova sa uvjerenjem stranaca da je eskaliranje nacionalistickih ispada zapravo samo demonstracija nacionalnog ponosa. Medutim to nije istina vec je prije rijec o tome da se o tim ljudima moze govoriti kao o govnima.

C) Kada je rijec o hrvatskoj zajednici u Australiji I takoder srbijanskoj zajednici tada bismo sasvim bili blizu istini ako bismo rekli da je rijec o veliko udjelu ekstremisticke dijaspore. Pa iako je gotovo vec 100 godina proslo od njihova useljavanja do danas oni su ostali manje vise zatvorena nacionalna I etnicka posebnost relativno izolirana od ostatka australijske zajednice. Cudno zar ne! Ja osobno mislim da razloge za ovakvo stanje treba potraziti i na britanskoj strani koja je isto tako ostala manje vise zatvorena nacionalna i etnicka posebitost izolirana u odnosu na migraciju. Dobar dokaz za ovu tvrdnju jeste u cinjenici da u marsu Anzac daya u Adelaideu na primjer nema niti jednog partizanskog next of kin( izuzev mene koji reprezentiram hrvatske oruzane snage), ustaske postrojbe ne mogu sudjelovati stoga sto nisu predstavljale saveznicki element nego neprijateljski a kraljevska srbijanska armija ovdje je prezentirana kao cetnicka formacija ,istina omanja ,ali prisutna kao faktor na kojeg se racuna. Medutim kraljevska srbijanska armija sa cetnickom Draze Mihailovica ima zapravo malo veze I treba praviti razliku izmedu dva vremena koja ih dijele, naime, vremena Prvog svjetskog rata I ucesca Srba u tom ratu I cetnickog djelovanja u Drugom svjetskom ratu s obzirom na cinjenicu da su cetnicke postojbe bile u kolaboraciji sa snagama okupatora te su prema tome predstavljale neprijateljski element u djelovanju partizanskih jedinica na Balkanu. Od 1943 godine I sloma cetnickog pokreta u 5 neprijateljskoj ofanzivi u bici na rijeci Neretvi u Bosni u sastavu partizankih jedinica ulaze I ti cetnicki elementi s obzirom na cinjenicu da je srbijanski element dominantan element na Balkanu, dakle, element koji moze predstavljati kriticku masu u novim konstelacijama na Balkanu. Sto je to konkretno znacilo za ishod Drugog svjetkoga rata na Balkanu i sudbinu juznoslavenskih naroda nakon Oslobodenja do danas mozda najbolje pokazuju neki statisticki podaci koje danas vezujemo za ponasanje partizanskih postrojbi u Bleiburgu na Austrijsko-slovenskoj granici gdje je pogubljeno radi osvete negdje oko 35 tisuca hrvatskih civila podjednako kao i statistika koja se vezuje za djelovanje JNA sezdesetak godina kasnije u slucaju pokolja u Srebrenici u Bosni od strane Mladicevih jedinica gdje je pogubljeno negdje oko 10 tisuca bosanskih civila. Vjerojatno prema vojnoj logici "sravni sa zemljom" sto nije nista drugo nego dosljedno provodenje nihilisticke filozofije u kojoj vlada "Nista" i "nistavnost" kao apsolutne kategorije na kojoj se filozofiji obrazovala nasa mladez i to decenijama.

zlatan gavrilovic kovac