Postani neposredan, djeluj iz slobode i čistoće, bez ikakvog razloga, a i zbog svih razloga, tada ulaziš u onaj drag osjećajni krug svakog bića, ne zato što moraš, ne stoga jer nemaš drugog izbora, već zato jer si u svom srcu, tom veličanstvenom, najljudskijem organu, dvorcu tvoje ljubavi  osjetio duhovnu potrebu djelovati iz i zbog ljubavi.

Spontane ljubaznosti  one su male drage ili velike mile stvarčice koje činimo bez ikakvog drugog razloga osim što je u tom času  iz nas, u punom cvatu, do izražaja došao onaj najbolji dio naše ljudskosti.
Kad spontano pružite nepoznatom iskreni osmjeh, ili cvijet u ruci kojega ste namjeravali odnijeti kući za vašu komodu, kad prosjakinji što plete naboranim rukama na uglu ponudite svoj sendvič, kad iz duše spustite kunu u nečiju malu pruženu ruku i bez razmišljanja ponesete nečiju tešku torbu - tada ne činite nešto što život od vas očekuje, već činite ono na što vas poziva učiniti ono najbolje u vašoj duši

Za osmjeh je potrebna samo jedna sekunda. Većina nas svim silama nastoji ispuniti svoje životne obaveze, biti odgovoran roditelj, nagraditi ili pohvaliti našu djecu, pomagati kolegama na poslu, pružati potporu i utjehu našim bračnim drugovima, izvršavati svoj dio obaveza na poslu i u domu. Međutim, to su djela koja se od nas očekuju učiniti ih, i  koja smo u stvari pristali činiti  zbog partnera kojeg smo  izabrali i života kojeg smo odlučili živjeti. Ona, ustvari, dolaze s pripadajućim područjem. Da bismo bili odgovorna, pristojna, civilizirana ljudska bića koja održavaju stabilnost svojih života i svojih odnosa, moramo i želimo činiti sve te svakodnevne, obične stvari, jer smo preuzeli te dužnosti. Ali mi smo i više od toga.
Tek onda kad istupimo iz rutinskog kruga svojih normalnih okolnosti, kad izađemo van svojih obiteljskih i položajem zacrtanih granica svojih života, tada i naša ljubaznost prijeđe zacrtane omeđenosti, te uđe u izvanredna i jedinstvena područja. Umjesto dobrih djela proizašlih iz odgovornosti, ona postaju utjelovljenja suosjećanja.

Kad se više ne nalaziš u prilikama propisanim mogu ili moram,  tada si oslobodio svoju
dušu i priuštio joj davati slobodno  iz  čistog, predivnog osjećaja istinskog davanja. 

Postati osobom koja djeluje iz takvih pobuda znači biti dvostruko blagoslovljen. Jer, usvojivši ove predivne, spontane, u potpunosti dragovoljne dobrote, ti ne samo da preobražavaš  svijet, već i sebe. Svijet, je oduvijek sukobljen, podijeljen, obeshrabren, preumoran od svog- «čovjek je čovjeku vuk « mentaliteta, postaje nanovo urešen milinom unaprijed nepromišljene ljubavi. Čitava se atmosfera mijenja. Potiho, gotovo neprimjetno i to uslijed sitnih ljubaznosti sasutih na nj' svijet počinje pjevušiti. A i ti ćeš se također promijeniti.

Ljubaznost je najplemenitije oružje kojim se pobjeđuje.Poklon se ne sastoji od toga što je dano ili učinjeno, već u namjeri davatelja ili činiteljaPočinješ na sebe gledati kao na dušu koja ne samo da velikodušno i obilno daruje, već kao i na ljudsko biće  kojem treba! Osjetit ćeš se spojen, usredišten, prihvaćen i duboko povezan s ljudskim tijekom. Darujući ljubav, ti ćeš sam za sebe spoznati kako smo svi utkani u mrežu života, i da smo djelima spontanih ljubaznosti, ljubavlju koju darujemo i primamo, ponuđeni na dar našem božanskom čovječanstvu.

Odlučivši se voljeti ne samo one kojima si se obećao voljeti ih, već i one čija imena, lica, te čije prave okolnosti nikada nećeš saznati, osjetno neminovno bit ćeš gurnut u razumijevanje da voljeti i biti voljen jest istinsko ljudsko opredjeljenje.