Deprogramiranje

U svom pravom smislu, ljubav je Svemogućnost, a programirana ograničenost to može shvatiti kao ludost.

Sve to ne znači da trebamo ići tako daleko da spontano skačemo s nekog tornja. Moguće je napraviti to i biti dobro jer je sve iluzorna stvarnost, ali takva 'čuda' ćemo preživjeti samo kada smo toliko iskopčani iz programa da naša stvarnost više nije pod utjecajem njegovih osnovnih 'zakona' kao što je gravitacija.

To je dobro ilustrirano u prvom filmu

Matrix kada je Morpheus bio u stanju preskočiti ponor između nebodera u kompjutorskom programu, dok je Neo pao na lice. Prvi je bio slobodan od Iluzije na dubokoj razini, dok drugi nije. Da bismo izvodili takva prividna čuda moramo obaviti još puno deprogramiranja, najblaže rečeno, ali možemo odmah početi tako što ćemo se osloboditi iz zatvora pravila koja nam neće stvarati iluziju smrti ako im ne popustimo. Postoje drugi načini da se skoči s tornja, a da se to ne učini 'fizički'.

Možete skočiti s posla koji ne podnosite i slijediti svoj san bez straha da ćete izgubiti svoju 'sigurnost'.

Možete raditi ono što osjećate da je ispravno ne dopuštajući da vas zaustavi strah od posljedica. Možete prestati dopuštati strahu od onoga što će drugi misliti da upravlja vašim iskustvom.

Sve su to primjeri svijesti koja se isključuje iz uma i emocija i zaobilazi program. 'Svijet' kojeg se bojite postoji samo u vašim glavama, možete ga izmijeniti kad god želite mijenjajući svoj osjećaj stvarnosti.

Vi ste Beskrajna Svijest i možete manifestirati bilo što ako ne dopustite programu 'ne mogu' da vas kontrolira. Mislite sami za sebe, to je početak procesa koji vodi u beskrajnu slobodu. Međutim, to je

samo početak.

Sljedeći korak je potpuno prestati misliti.

Okolina će vam reći, to je ludo. Kako možemo živjeti bez razmišljanja? U stvari, ne možemo istinski živjeti ako to radimo.

Razmišljanje potječe iz 'uma', a um je program. Um misli, svijest

zna. To se može samo donekle objasniti koristeći jezik, jer je to nešto što ljudi trebaju iskusiti da bi mogli do kraja razumjeti. Sve što se kaže je sputano istim ograničenjima dostupnog jezika, postoji mnogo više toga za doznati od onoga što se može u stanju prikazati riječima, i još daleko više onoga čemu tek trebam pristupiti. Ista je stvar s jazom različitosti mišljenja i znanja.

Moglo bi se reći ovako: ako morate

razmisliti o nečemu, to je Matrix. 'Da promislim'... 'Razmislit ću o tome'..., 'Pričekaj, razmišljam'..., sve su to programi na djelu.

Kada svijest zaobiđe softver, jednostavno

znamo. Ako tražite odgovore, Matrix vas ima. Tražeći odgovore morate postavljati pitanja, i stoga ne djelujete kao Jednota- Sveznajuće. Kada pristupite toj razini svijesti, postoji odgovor na sve, sve dok ne postavljate pitanja. Ili, gledajući iz drugog kuta, ne postoje odgovori jer ne postoje ni pitanja.

Postoji samo

znanje, jer pristupamo Sveznajućem Beskrajnom jednom. Kada ste suočeni s nekom situacijom, ne mislite što trebate učiniti, znate to. Kada pokušavate razumjeti kakvo je nešto, ne mislite i pokušavate shvatiti, znate to. Kada se u svijesti povezujete sa Sveznajućim, kako možete ne znati. Znanje je ogranak spontanosti koji donosi odluke.

Postizanje tog stanja znanja ne traži od nas da naučimo bilo što ili odemo bilo kamo. Mi nemamo što naučiti, i mi smo svugdje.