Razgovarala Ljubica VUKO

Nakon studija filozofije i indologije, Božidar Bonačić diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu. Na Socijalnoj akademiji u Den Haagu školovao se za psiho-socijalnog terapeuta, a na Institutu za psihosintezu u Amsterdamu iz područcja transpersonalne i spiritualne psihoterapije. U Utrechtu je završio postakademsko školovanje iz antropozofske psihoterapije.

SUKOB SVJESNOG I NESVJESNOG

Specijalizirao je eksternalizacijsku metodu E. Kubler-Ross, Voice-dialog, te biografsku psihoterapiju. Pri IAS-International (Haarlem, Nizozemska) obučen je za trenera menadžmenta i komunikacijskih odnosa. Živi u Den Haagu gdje je 1998. godine otvorio psihoterapijsku praksu, a već godinama u Nizozemskoj, Sloveniji i Hrvatskoj drži predavanja i seminare, među ostalim, iz područja transpersonalne i spiritualne spoznaje. Od 25. do 28. listopada održat će u Hvaru seminar "Svjetlost na sjenu".
Pojam sjene je javnosti znan preko C.G. Junga. Možete li nam ga približiti? Što je sjena?
Pitanje u sjeni je uvijek pitanje o skrivenim dijelovima ljudske duše, o dijelovima djelatnim u nesvjesnom. Sjena je dio, aspekt našeg osobnog nesvjesnog koji je proturječan našem svjesnom životu, racionalno sređenoj površini duše. Mi živimo svjesno vođeni, identificirani s jednodimenzionalnom, neproturječnom slikom o sebi. Sjena je, pak, sve ono što kod sebe ne prihvaćamo, ne želimo, ne volimo, te potiskujemo, protjerujemo u dubine nesvjesnoga.
Ono što smo označili kao zabranjeno, ružno, krivo, glupo, bolno, nemoralno... kod sebe, živi dalje odcijepljeno i skriveno u nama.
Postoje li drugi nazivi za sjenu?
Mnogi su nazivi za sjenu: tamna strana bića, kompleksi, alter ego, id, niže ja, neprijatelj u nama, potisnuto sebstvo... Duhovne znanosti govore o susretu s dvojnikom u sebi, hrvanju s vragom i sl. Ti poreknuti dijelovi našeg bića se na području novijih istraživanja ljudske svijesti nazivaju: unutrašnjim glasovima kod Voice-dialoga, te pod-ličnostima u NLP-u.
Sjena je najkompletnije obrađena kod Junga i u spiritualnoj psihologiji, gdje se ne vidi problem koji se treba riješiti, izbaciti ga, već pruža mogućnost transformacije, višeg razvoja bića. Naši ljudi kažu: "Svako zlo za neko dobro." Kraće: sve je sjemenka! Kao ono zrnce pijeska u školjki bisernici bez kojeg bisera ne bi ni bilo.

SPUTANO ODRASTANJE

Kako nastaje sjena?
Sjenoviti dijelovi se tvore od raznih preostataka, duševno neprerađenoga. U ranom djetinjstvu bivamo oblikovani nizom pravila, zabranama, "istinama", vrijednostima naše okoline. "Moraš sve pojesti!", "Ne motaj se okolo!", "Nikad ne paziš!", "Daj ja ću, još si premalen!", "Zakasnit ćeš!", "Nemoj to dirati!", "Šuti!", "Pozdravi!"... To usmjeravanje i sputavanje nam gradi našu poželjnu sliku nas samih, s jedne strane. S druge strane stvaramo sjenu, odričemo se i potiskujemo neželjeno u tamu našeg nesvjesnog. Brzo naučimo kako poželjnim ponašanjem kupovati pažnju i ljubav.
Kad u određenom trenutku nismo u stanju podnijeti duboku patnju, bol koji nas slama, sokove, strahove — guramo ih u zaborav, u nesvjesno. To je drugi izvor sjena.
I sve što je propušteno u životu tvori sjene. To isto čeka na red, žudi za zacjeljenjem bića.
Crte karaktera, te aspekti temperamenta su sjene koje se mogu i naslijediti: u obitelji, generacijski, a i duhovno. Riječ je tu o određenim žestokim egoizmima, određenim sklonostima, bijesu, mržnji, alkoholizmu.
Kažete da je sjena skrivena, ali možemo li uočiti njezino djelovanje?
Sjene najviše progovaraju u situacijama koje nemamo pod kontrolom svoga svjesnog bića. Kad nas nešto iritira, ljuti, žesti, razbjesnjuje, u svakom grubom reagiranju se objavljuje sjena. Svaka osuda, optužba, prijetnje, napad... dolaze iz sjena. Objave djelovanja sjena su kad istjerujemo pravdu: tko je što, kada i kako rekao i učinio; tko je kriv; kad se prikazujemo jadnima, žrtvom; kad se izgovaramo. Ne toliko to što se radi, već kako, kojim intenzitetom nešto činimo, to govori o sjeni. Naše sjene projiciramo na druge. Njih optužujemo za ono s čime se ne želimo susresti u sebi. Svaki napad na drugoga je nesvjesni bijeg od svoje vlastite sjene.
Sjene progovaraju i kroz naše loše navike. To je ono što znamo da nije dobro, a ne uspijevamo se toga riješiti. To nam se otima kontroli, bilo da je to kartanje, psovanje, kopanje nosa, pretjerano hranjenje, ovisnost o seksu, alkoholizmu... Tipične reakcije, kao i predrasude koje imamo o drugima, posebice tzv. stvaranje neprijatelja, djelo su naših sjena. Sjene su, dakle, one koje subjektiviziraju, sabotiraju našu stvarnost.
Možete li navesti neke konkretne primjere?
Uz to što su skriveni dijelovi skrovišta neslućene kreativnosti i spontanosti, blokirana je tu neizmjerna snaga. Nedavno sam šetao mračnom i pustom cestom uz obalu na Hvaru. Odjednom je kraj mene projurio netko na biciklu, bez ikakvog svjetla i zvuka. Prestrašio sam ga se i iz sve snage izderao: "Luđače!" Iz mene je nekontrolirano progovorila snaga intenziteta koju ne poznajem i ne manifestiram u svakodnevnom životu. To se dogodilo spontano, a ta reakcija je imala intenciju eliminiranja onoga tko me ugrozio.
To nam se svima događa dok vozimo jer kad naiđe netko tko krši propise svašta mu kažemo.
Da, jer jedna je od funkcija sjene nesvjesna zaštita bića. Sjenu kao izvor kreativnosti poznaju već mnogi koji lagano pripiti postaju duhovitiji, oštrijeg uma i s više ideja. Mnogi tad i bolje komuniciraju s okolinom. Alkohol im labavi prag svijesti, te se nesvjesno lakše izražavaju.
Ali to ne znači da se treba odati piću?
Ne. Samo dajem primjere izražavanja sjenovitog.
Kažete da je sjena sve ono što ne volimo i ne prihvaćamo u sebi. Kako tu sjenu možemo posvijetliti, posvijestiti?
Posvještavanje sjene se odvija kroz rad sa sjenom, kroz proces susretanja sa sjenom. Za taj kreativni proces samospoznaje i zacjeljenja bića potrebna je iskrenost prema sebi. Riječ je o pet koraka na putu: upoznavanje sjene, prihvaćanje sjene, unutrašnji dijalog sa sjenom, sjena kao učitelj — novo interpretiranje sjene i svjetlost novoga, integriranog života.

VOĐENE FANTAZIJE

Postoje li neke tehnike koje omogućavaju da sjenu lakše prepoznamo?
Postoji cijeli niz tehnika, sve zavisi o kakvoj sjeni se radi i u kojem se kontekstu ona pojavljuje. Najprije valja stvoriti mogućnost da se sjena izrazi, da se eksternalizira. Umjetnost stalno nesvjesno prelazi prag svjesnog i nesvjesnog. Stoga tome dobro služe vježbe umjetničke ekspresije, slikanje, crtanje, ples, kad povučeni doživljajem i/ili pokretom olabavimo svjesnu, krutu kontrolu našeg bića. Skriveno u nama tada spontano progovara. Postoje i metode tzv. vođene fantazije, vođene meditacije, gdje preko stvaranja određenih slika krećemo u slojeve svoga nesvjesnog, te gledamo kako ona u nama živi. Promatramo našu reakciju na to: naš doživljaj, naše iskustvo govori o tome koliko smo dotakli sjenu. Doživljaj nije sam sebi svrhom. U razgovoru potom bacamo svjetlost na sjenu. Nije riječ o racionalizaciji ili analizi, već o brižnom pogledu, osluškivanju. Riječ je o prihvaćanju iz razumijevanja i ljubavi. To je ultimna metoda.
Kakva su iskustva s vaših seminara? Otvaraju li se ljudi lako?
Kako se približava seminar, svatko osjeća rast napetosti, pojavljivanje bojazni. Na samom pak seminaru, svjesno izgradimo atmosferu respekta za bližnjega, te otvaranje kreće spontano, svatko svojim tempom. Svatko ostaje slobodan odlučivati o svojem otvaranju. Ono što ljude najviše otvara jest kad vide i kad čuju drugoga u izricanju vlastitih ljudskosti, dilema, povrijeđenosti. Krene tad prepoznavanje sebe u drugima, uviđamo da u svojim bolima i čežnjama vrlo nalikujemo jedni drugima. Proces samospoznaje se zbiva u području transpersonalnoga, onog što se događa i stvara između ljudi. Ponovno otkrivamo vlastitu unutrašnjost, prestajemo je se bojati. Utoliko ni tuđa blizina nije prijeteća. Riječ je o duševnoj i socijalnoj higijeni kao rezultatu spoznaje sebe. Riječ je o oslobađajućoj spoznaji.
I to upozorava na činjenicu koliko smo svi otuđeni. Tada ima više prostora i za sjene, da one caruju?
Sjene su nas otuđile, ali ne treba ih gledati kao nešto negativno. Gledajući na taj način, neke smo sadržaje naše svijesti prognali u neželjeno, u skriveno. Rad sa sjenom ide za pomirenjem s tim prognanim dijelovima. Kako je čovjek prognao dijelove sebe u sebi, tako više nije ni u kontaktu s jezgrom svog bića koje je iza sjena skriveno. Osamljuje se od sebe i od drugih. Doduše, otuđenost je i cijena slobode. Kad čovjek iskusi osamljenost, postaje odgovoran za sebe i za druge.

RAD NA SEBI

Kad ste rekli da se sjena može iskazati umjetničkim ekspresijama, zadajete li na seminarima neke teme ili ljudima prepustite da se sami izraze i tako prepoznaju sjene u sebi?
Postoji jedna jedina tema na seminaru, a to je rad na sebi. Svatko od nas ima više sjena, mnogo skrivenih lica. Svatko dolazi s različitim pitanjima, problemima i spremnošću da se otvara. Kad se počne otvarati, čovjek se susreće sa sjenom koja najviše kuca na prag između svjesnog i nesvjesnog. Samo neotvaranje jest isto djelo sjene, te njegovo posvještavanje i njezino prihvaćanje je rad sa sjenom. Sjena očekuje da bude prepoznata, da bude oslobođena i integrirana u cjelinu bića. Ako čovjek nije u dosluhu sa sjenama ili ako ne radi s njima, dogodit će se da sjene počnu nasilno provaljivati i ovlađivati osobom.
Jeste li možda uočili zajedničke sjene pojedinih skupina ljudi, ovisno o spolu ili području na kojem žive?
Grupe ljudi koje prođu ista ili slična životna iskustva, koje dijele zajedničku sudbinu, iz onog neprerađenog, konfliktnog, nepodnošljivog tvore i zajedničke, kolektivne sjene. Svako vrijeme i svaki prostor, svaka generacija ima svoje specifične sjene. To je i jedna od mojih glavnih motivacija da se u Hrvatskoj i Sloveniji bavim tim poslom, jer smatram da ovi prostori i te kako potrebuju rad sa sjenom. Kad razgovaramo s ljudima koji su proživjeli rat, posebice u Bosni gdje su susjedi tri različite tradicije, kulture živjeli jedni pokraj drugih i s drugima, uzajamno se posjećivali, slavili zajedno Božiće, bajrame i slave, jasno je da oni sami ni danas još ne shvaćaju kako je susjed susjedu mogao postati tolikim neprijateljem. Kako su bila moguća takva zvjerstva? Pitanje je gdje se taj neprijatelj skrivao u godinama prijateljstva.
Tu su sjene progovorile, provalile is dubina jer se ništa nije radilo s njima.
Može li se sa sjenom raditi samostalno ili uvijek treba pomoć psihoterapeuta?
Može se raditi samostalno, ali uspjeh će biti skromniji, bolje reći djelomičan. Važna je druga osoba, grupa, jer tako se prepoznajemo u dimenziji ljudskosti. Drugi nam je potreban kao zrcalo. Pitanje je hoćemo li to prihvatiti i učiti o sebi ili ćemo drugoga kriviti. Moji seminari nisu psihoterapija. Držim ih za zdrave ljude koji imaju potrebu dublje sebe spoznati.
Ja sam voditelj koji usmjerava proces. Ne dajem odgovore. Svatko sebe sam otkriva.

PRIJATELJSTVO SA SJENAMA

Jeste li vi sve svoje sjene izbacili na svjetlost?
Psihoterapeut ne može raditi s tuđim sjenama ako se nije bavio svojima. To ne znači da sam se ja riješio sjena. Tu potrebu niti nemam, ali sam se s nekima susreo i prijateljevao. Na primjer, okolina u kojoj sam odrastao mi nije pružila neki kulturni background, nedostajalo mi je duhovne hrane. To mi je teško padalo, te se stvorio kompleks manje vrijednosti, sjena neobrazovanosti. Ona me je u daljnjem životu tako režirala da sam dugo imao potrebu stalno dalje i dalje studirati: nikad nisam bio dovoljno dobar. Kroz svjesno osjećanje i prihvaćanje svoje slabosti, našao sam novu snagu.
Gdje se sve koristi rad sa sjenom?
Rad sa sjenom ili neki njegovi aspekti se koriste u više područja. Svuda gdje je riječ o poremećenim odnosima i konfliktima, gdje uspješnost nije zadovoljavajuća. Na Zapadu se često koristi u menadžment treninzima. Kad se u nekoj kompaniji želi oformiti tim, treba otkriti sjene s kojima se pojedinci u tom kolektivu susreću i kojih se najviše boje. Na taj način ozdravljaju pojedinci i kolektivi. Podizanje razine suradnje, motivacija djelatnika, upravljanje konfliktima, efikasno odlučivanje, posredovanje, te dosezanje osobne i kolektivne efikasnosti, sve su to teme treninga za menadžere u kojima rad sa sjenom ima udjela.
Rad sa sjenom je najkompletnije prisutan u području dubinske, transpersonalne i spiritualne psihologije i psihoterapije.