Islam i seksualnost

Islam smatra kako je prirodno stanje za muškarca i ženu da budu u braku, i shodno tomu, odbacuje celibat kao oblik religiozne prakse. U islamu ideal nije redovnik neogo oženjen čovjek, pa tako čak i asketi imaju svoje porodice. Seksualnost se ne proklinje, ni od strane asketa, međutim legitimna je jedino unutar braka – preljub i razvrat se strogo kažnjavaju.

Po Kuranu, muslimanu je dozvoljen brak s ženama – pripadnicama ostalih dvaju Abrahamskih religija (židovkama i kršćankama). Muslimanka, s druge strane, ima ograničen izbor samo na muslimane, jer se smatra da bi dijete iz braka s ne-muslimanom bilo sklono prijeći na drugu religiju, odnosno očevu.

Kao što je naprijed rečeno, svi oblici seksualnog kontakta izvan braka se smatraju griješnima, te se strogo kažnjavaju. No, zato se unutar braka dopuštaju različiti oblici seksualnih kontakata. Barem jedan hadit[2] eksplicitno navodi da bračni par koji ima seksualne odnose čini dobro djelo ugodno Bogu, te da će ih on nagraditi. Još jedan hadit veli o tome da muškarac ne smije napustiti bračni krevet, dok nije zadovoljio ženu.

[2] Hadit – predajom sačuvani podaci o životu, naučavanju i izrekama Muhameda i njegovih drugova.

Od zabranjenih seksualnih kontakata izričito se u Kuranu navodi onaj, za vrijeme menstruacije. Analni seks, ne samo između muškaraca, već i između muškarca i žene, strogo je zabranjen i smatea se griješnim činom. Drugi oblici seksualnog kontakta, poput oralnog seksa, nisu izrijekom zabranjeni u Kuranu, pa se drži da mogu biti dozvoljeni.

Poligamija je u islamu dopuštena, i muškarac može oženiti do četiri supruge. Jedino ograničenje odnosi se na mogućnost izdržavanja svih žena. U Kuranu naime stoji preporuka “Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite s onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri.” Prema tome, ako netko nema sredstava da izdržava dvije ili više žene, tada se ne bi smio ženiti. No, u praksi se događa (pošto to ovisi jedino o subjektivnoj procjeni muškarca) da se sa više od jednom ženom žene i muškarci, koji im ne mogu pružiti ono što im pripada.

Što se tiče razvoda, u islamu je stvar slična kao i u judaizmu – njega je lako dobiti. U principu oba spola imaju jednaka prava da ga iniciraju, no u praksi odlučujuću ulogu u pokretanju postupka razvoda ipak imaju muškarci. U mnogim područjima, tek puka verbalna izjava (zvana ‘talaq’) od strane supruga dovoljna je da bi se prekinule bračne veze s dotadašnjom suprugom.

Hinduizam i seksualnost

Za razliku od drugih religija, u hinduizmu pogledi na seksualni moral uvelike variraju ovisno o regiji, te od jednog ogranka hinduizma do drugog. Što se tiče hinduističkih svetih spisa, oni su dosta neodređeni u pogledu seksualnosti. Mada u Indiji ima hramova  u kojima se otvoreno prikazuje seksualna aktivnost, kao i seksualna simbolika (primjerice falični simbol lingam), seksualno samo-svladavanje se smatra bitnim za dobrobit hindusa i njegove dharmičke/ karmičke obaveze.

U religijskom pogledu, hindus započinje život kao Brahmacharya[3], dakle kao duhovni učenik; on je usmjeren na život u celibatu, na intelektualni i duhovni napredak, te na unapređenje njegove dharme (putem vršenja religijskih dužnosti) i karme (ispravnim djelovanjem). Tek nakon što su dostigli stadij Grihastya (‘starješina kućanstva’), hindusi se mogu posvetiti također i tjelesnim zadovoljstvima, te svjetovnim karijerama i materijalnom prosperitetu, kroz njihova zanimanja.

[3] Brahmacharya je praksa u kojoj je život osobe posvećen traganju za osobnim poostvarenjem Brahmana – nepromjenjivog, beskonačnog, imanentnog i transcendentalnog božanstva, ujedno i temelja cjelokupne materije, energije, vremena, prostora i bitka, te svega onostranog u univerzumu.

No, što se općenitog trenda tiče, na hinduističko društvo su ipak odlučujući upliv imali islamski i kolonijalni britanski osvajači, nametnuvši svoje posve konzervativne poglede u stvarima vezanim uz seksualnost. Mnogi suvremeni hindusi prihvatili su zapadnjačke stavove u vezi predbračnih seksualnih odnosa, brakova iz ljubavi, te homo/biseksualnosti. Međutim, isto tako, među onim više tradicionalno nastrojenim elementima hinduističkog društva, takvi koncepti još uvijek predstavljaju anatemu.

Najveći dio suvremenih obrazovanih hindusa ipak pristaje uz seksualne standarde viktorijanskog doba[4], po kojima je i predbračni, kao i vanbračni seks obilježen kao nemoral i sramota. Kao što je naprijed rečeno, pod utjecajem britanskih moralnih (tj. moralizatorskih) normi, a i islamskih, indijski je zakon stavio izvan zakona sve ostale odnose osim heteroseksualnih i monogamnih. 

[4] Razdoblje dugogodišnje vladavine britanske kraljice Viktorije (1837-1901), poznato po gospodarskom procvatu, ali i po moralizatorskoj hipokriziji društva.

U okrilju hinduizma nastao je jedan od najstarijih priručnika ‘ljubavne vještine’ “Kama Sutra”; smatra se da mu je autor filozof Vatsayana iz 5. stoljeća n.e. Dio knjige odnosi se na seksualni život. U njemu su opisane različite metode vođenja ljubavi, odnosno razni položaji u kojima se može prakticirati spolni akt.   

Ponekad se pogrešno smatra da je “Kama Sutra” priručnik tantričke joge, no nije tako. Prema definiciji religiologa Davida G. Whitea tantrizam predstavlja skup vjerovanja i praksi koje - polazeći od principa da je univerzum konkretna manifestacija božanske energije koja je stvorila univerzum i održava ga – nastoje da prisvoje (s pomoću rituala) i kanaliziraju tu energiju unutar čovjekova mikrokozmosa, na kreativni i oslobađajući način. Praktikant tantrizma dakle nastoji iskoristiti božansku energiju koja teče univerzumom (ali i samim njegovim tijelom) za postizanje svrhovitih ciljeva – duhovnih, no također i materijalnih. Hinduistički tantrizam (s kojim je srodan Vajra-yana budizam) u središte religijskog bogoštovlja stavlja božicu Shakti, svemirsku žensku snagu. Shakti također postoji i u mikrokozmosu (čovjekovu tijelu) kao latentna snaga smještena u dnu kičme (kundalini). Šaktistička joga tumači pod kojim se uvjetima i u kojem obliku u sjedinjenju jogina i jogine može proizvesti misao oslobođenja i ostvariti mističko jedinstvo jastva i univerzuma.

Budizam i seksualnost

Poput ostalih religija, tako i budizam zauzima čvrsto etičko stajalište u pogledu ljudskog djelovanja i ponašanja, a posebno područja seksualnosti. Budistička etika zasnovana je na pet pravila (koje možemo usporediti s biblijskim zapovijedima) – nepovređivanju živih bića, neuzimanju stvari koje nam ne pripadaju, uzdržavanju od razvratnog ponašanja, govorenja neistine i uzdržavanju od konzumacije opojnih sredstava. 

Što se tiče budističkih redovnika, u većini ogranaka je uobičajeno da se suzdržavaju od svih seksualnih aktivnosti (s izuzetkom japanskog budizma). Buddha je izričito opominjao svoje sljedbenike da izbjegavaju razbludnost. Temeljno učenje osnivača budizma u sadržano u spisu “Sutta Pitaka” također navodi kako “čovjek ne bi trebao slijediti svoje porive k putenim užicima, koji su niski, vulgarni, prosti, sramotni i beskorisni.” U istom spisu Buddha također uči da su putena zadovoljstva ‘nečista’ i da ih treba izbjegavati. Strogo opominje one koji smatraju da prakticiranje seksa nije prepreka prosvjetljenju, budući da puteni užici u konačnici donose ‘mnogo patnje’.

K tomu, druga od “četiri plemenite istine”, navodi da je krajnji uzrok sve patnje prianjanje uz materijalne stvari i žudnja. Budući da seksualne prakse karakterizira i prianjanje i žudnja, u budističkoj tradiciji ubrajaju se u “pet otrova”, odnosno pet prepreka duhovnom razvitku, te stoga one moraju biti eliminirane.

Za budističke vjernike – laike ova su pravila neobvezujuća. Oni nisu prisiljeni da se strogo drže popisa zapovijedi, već im ona više služe kao orijentir u analiziranju njihovih djelovanja i ponašanja. Spolni nemoral se različito tumači od strane različitih budističkih tradicija, tako da je u krajnjem ostavljeno pojedincu i njegovoj savjesti da odluči kako će se u tom pogledu postaviti.

Ovo jasno znači da se ‘starješina kućanstva’ može upustiti u zakoniti seks, budući da u njemu nema osjećaja krivnje, niti osjećaja iskorištavanja drugog. Prema budizmu, seks ne bi trebao biti ni nezdravo potisnut, niti morbidno preuveličan. Mora uvijek biti pod kontrolom volje, kako bi mogao biti smatran zdravim i postavljen u pravu perspektivu.  

Vajra-jana predstavljala je jedno novo otkrivenje u Buddhinoj doktrini. Kao što je ranije rečeno, ovaj je pravac srodan sa šaktističkim tantrizmom hinduizma. U spisu “Kalacakra tantra” govori se o tome da je kralj Sucandra otišao do Buddhe i pitao ga za jogu koja bi mogla ljude spasiti od kali-yuge (sadašnje doba svađi i dekadencije u ljudskoj povijesti). Dobio je odgovor da se kozmos nalazi u samom ljudskom tijelu, te mu je objašnjen značaj seksualnosti i način, kako da se disciplinom daha kontrolira ritam vremena. Cilj vajra-yane bio bi transcendiranje kroz vanjsku pojavnost stvari prema stanju praznine, u kojem se pojedinac poistovjećuje s apsolutom (nirvana).    

Taoizam i seksualnost

Etički principi taoizma temelje se na nesebičnosti, umjerenosti, prihvaćanju misterija, ne-izmišljanju, ne-prianjanju i skromnosti. Budući da taoizam vidi prirodu kao dinamičnu, izmišljeni moral od strane ljudi se smatra krutim, jer ide nasuprot prirode. Po shvaćanju taoista, priroda nije nešto što se može kontrolirati, ona kontrolira sebe samu.

Taoistička tradicija smatra da muškarcima treba ženska energija, i obrnuto, kako bi se postigla ravnoteža, ispunjenje i transformacija. Taoizam naglašava odnos između yina i yanga: dvije suprotstavljene snage koje održavaju harmoniju kroz ravnotežu.

Taoizam se kao filozofija suočio s pitanjem seksualnosti, te mu pridao novu dimenziju, tj. duhovno ispunjenje. Najveći se naglasak stavlja na univerzalnoj ljubavi. Tako primjerice tao ljubavi zahtijeva harmoniju yina i yanga, odnosno ženske i muške energije, kao preduvjeta za opću sreću i dobrobit svih ljudi.

Taoizam smatra da gušenje seksualnih želja nije dobro, jer ostavlja ljude nezadovoljnima; naglašava kako ljudska bića imaju i fizičke nagone i spiritualne težnje. Taoizam pomiruje ta dva suprotstavljena pola na taj način, da seksualnom nagonu omogućuje da aluži spiritualnoj svrsi. Taoizam također naglašava aktivnu vježbu, a pomoću tehnika taoa seksologije može se doći, kako taoisti tvrde, do “izravnog i opipljivog iskustva Boga”.

 

- nastavlja se -