Elementima dosad poznatima o “ Torinskom platnu ” pridružio se još jedan, koji je Barbara Frale, istraživač u Vatikanskom arhivu, u nedjelju prvi put demonstrirala pred televizijskim gledaocima, pošto ga je objavila u svojoj nedavnoj knjizi o tome “Svetom platnu”: pri restauraciji i temeljitom ispitivanju uočeni su i tragovi napisa na papirusima koji su bili stavljeni uz platno.

Na njima se - na aramejskome, grčkome i latinskome - navodi da je tu Isus iz Nazareta. Frale tvrdi da je to trag običnoga birokratskog dokumenta radi ukopa, odnosno sahrane u grobnici. Smatra ga utoliko autentičnijim ukoliko nije trag Isusovih sljedbenika, kasnije nazvanih kršćanima, nego mjesnih vlasti, koje su samo konstatirale identitet mrtvaca.

Velika pozornost medija

Pred tim “Torinskim platnom” u nedjelju se popodne sabrao u molitvi poglavar Katoličke crkve Benedikt XVI. Njegov je posjet bio i povod da se televizijskom auditoriju obznani detalj o napisima.

Papino hodočašće je medijski najpopraćeniji moment ovogodišnjeg izlaganja te štovane i donekle kontroverzne kršćanske relikvije u Kapeli Svetog platna, smještenoj između Kraljevske palače i Stolne crkve u Torinu. Ona i bez toga vazda privlači golemu pozornost:

ove se godine za posjet predbilježilo više od dva milijuna vjernika, a očekuje se da će ih biti i više od tog broja do 23. svibnja, zadnjeg dana izlaganja.

Papu je dočekalo oko 50.000 stanovnika i hodočasnika.

Gradonačelnik postkomunist Sergio Chiamparino nije propustio naglasiti da su Torino i Pijemont domovina socijalno angažiranih svetaca i blaženika, počam od sv. Giovannija Bosca, a Papa nije u homiliji propustio odgovoriti kako misli osobito na one koji žive u oskudici uslijed nezaposlenosti i nesigurnosti u budućnost, na one u fizičkoj i moralnoj patnji. “Torinsko platno” nosi trag čovjeka koji je patio, koji je bio bičevan, mučen, pa izložen krajnje sadističkoj kazni smrti na križu - kao Isus iz Nazareta, kao 8000 Spartakovih ustanika, kao još mnogi neznani patnici.

Rasprave i dvojbe

Papin posjet imao je i stanovit ekumenski karakter, jer su pribivali i istaknuti predstavnici pravoslavnih crkava, delegati patrijarhâ iz Moskve i Carigrada, odakle su katolički križari pljačkaši vjerojatno ukrali tu relikviju.

“Torinsko platno” (“Sveto platno”, “ágia sindóne”, “sacra sindone”) kultni je predmet oko kojega stoljećima traju raspre i dvojbe, više u Katoličkoj crkvi nego izvan nje. Neki ga smatraju materijalnim dokazom Kristova uskrsnuća, s tragovima energije koja se oslobodila u trenu kada se Isusovo tijelu, dotad u njemu zamotano, uznijelo iz groba. Drugi su mnogo skeptičniji, pa ga neki smatraju pukom krivotvorinom. Na svaki način riječ je o predmetu oko kojega polemike ne prestaju stoljećima. Ovih dana, u Kapeli koja ima pristup i iz nekadašnje savojske rezidencije i iz torinske Katedrale, i vjernici i radoznalci mogu opet vlastitim očima potražiti elemente za svoju istinu o tom platnu.

Inoslav Bešker

03. 05. 2010.

www.jutarnji.hr