Bio jednom neki čovjek: imao je ženu koja ga je veoma voljela, uvijek brinula o njemu, vodila mu kuću i s ljubavlju odgajala djecu.

Čovjek je volio i poštovao svoju ženu. Marljivo je radio da bi opskrbio svoju porodicu.

Prolazile su godine. Čovjek se iznenada promijenio. Odjednom je poželio živjeti drugačijim životom.

Njegova ga žena nije shvaćala. Pokušala je pružiti mu sve, što je samo mogla. „Zašto li je samo nezadovoljan?“ pitala se.

Žena je tada zapazila da je suprug više ne voli. Da želi otići od nje. To ju je toliko boljelo da je uskoro umrla slomljena srca.

Sada je čovjek bio konačno slobodan.

Sada je sebi mogao dopustiti sve ono što u vrijeme dok mu je supruga bila živa nije mogao raditi. Sastajao se s prijateljima, mnogo pio i upoznao druge žene.

To je tako išlo neko vrijeme. Tada je zapazio da se opet pojavljuje staro nezadovoljstvo. Prijatelji mu više nisu odgovarali. Prijateljice također. Posao mu se nije sviđao, jednako kao i mnoge druge stvari.

Sada je tek uvidio koliku je nepravdu nanio svojoj ženi. Koliko je ona bila malo odgovorna za njegovo nezadovoljstvo. Jako je požalio svoje ponašanje prema njoj, otišao na njezin grob i gorko plakao.

Što nam kaže ova priča? Ne čini druge odgovornima za svoje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo.

Vjeruj Meni, koji poznajem mnoge milijarde sudbina: to uvijek ovisi o onome tko je nezadovoljan.

No, budi siguran: nezadovoljstvo je jedna od onih bolesti koje sam Ja došao liječiti.