29.5.

Na Zapadu je u velikoj modi riječ „samoostvarenje“.

Pri tome se govori o Sebstvu, a misli na ego – samoostvarenje je zato u većini slučajeva čisti „egotip“ – da upotrijebimo još jednu novu riječ.

Odnosi, a u skladu s time i porodice, zbog toga su krivo shvaćenog samoostvarenja u očajnom stanju. Svatko vara svakoga, svatko napušta svakoga, zato što se navodno želi samoostvariti. Ne postoji nikakvo obećanje koje bi još imalo neku vrijednost. Ne postoji dužnost koja bi zaslužila da je se ispunjava. Samoostarenje je Bog koji sve određuje, kojem je sve podređeno. A što se time postiže? Razočaranje, suze, patnja. To je rezultat tog potpuno pogrešnog primjenjivanja samoostvarenja.

Ako nešto kupuješ, najbrže postaješ sumnjičav, ako ti netko nudi mnogo više za mnogo manje novca od nekog drugog, zar ne?

To isto vrijedi za tvoj osobni razvoj. Kao i svuda, i ovdje napreduješ samo onoliko kolik je tvoj ulog. Tvoj ulog određuje tvoj put.

Takozvano samoostvarenje može se dobiti pod cijenu „nultarife“.

Treba samo činiti ono za što čovjek upravo ima volje.

Suprotno tome, pronalaženje Sebstva košta mnogo truda i snage.

Kako izbjegavate trud i volite lagodu, dakako da vas lako zavode takozvana „jednostavna“ rješenja.

Ali, evo, što Ja ne razumijem: ako kupuješ par cipela i nađeš par koji je posebno jeftin, postaješ sumnjičav i istražuješ koji je razlog niskoj cijeni.

To radiš kod cipela, gdje je riječ o nešto malo manje ili više novca. A ne želiš tako postupiti kad je tvoja duša u pitanje, kada je riječ o tvome životu?

Zbog toga odbaci iluziju da bi tvoj razvoj mogao steći badava. Toga nema. Sve ima svoju cijenu.

Cijena samoostvarenja sastoji se na primjer u tome, da ponajprije spoznaš da je tako.