Mnoga indijanska plemena su imala visoku etiku i poštovanje prema prirodi, a živjela su u ljubavi.

Usprkos tome bijeli ih je čovjek uništio. Većina Indijanaca živjela je u ljubavi, a bijelci, suprotno tome, u mržnji – a ipak se čini da su posljednji pobijedili.

Kako se to slaže s Mojim učenjem, da ljubav uvijek pobjeđuje?

Ako ne uzmeš u obzir učenje o reinkarnaciji, nikada nećeš moći razumjeti Božanski plan. Bez reinkarnacije život ne bi imao smisla, a Stvaranje skupa sa Stvoriteljem bilo bi okrutno.

To, međutim, ne može biti, jer Bog je čista ljubav.

Da bi pojasnio gore navedena, prividna nesuglasja, započet ću s krajem kog doživljava svako pojedino tijelo.

Zbog reinkarnacije, smrt ne znači ništa apsolutno. Smrt je granica između jednoga stanja postojanja i drugog. Ti ideš u smrt i rastaješ se od svog tijela. Ti dolaziš od smrti i primaš novo tijelo. Takozvani „jadni“ Indijanci išli su u smrt i primili svoje patnje deseterostruko, stostruko nadoknađenima – dijelom time što im je bilo omogućeno da veoma dugo borave u duhovnom svijetu, u blaženstvu.

Suprotno njima, mnogi su bijelci nemilosrdno ubijali Indijance iz pohlepe.

Oni su te ljude prezirali zbog njihove boje kože.

I oni su jednoga dana morali umrijeti.

U sljedećim životima mnogi su od njih kao crni robovi došli u zemlju  koju su u prijašnjoj inkarnaciji tako nemilosrdno osvojili, te su morali na vlastitom tijelu doživjeti brutalnost, koju su sami – nešto ranije – širili.

Živi u ljubavi. Umri u ljubavi, i ti si slobodan od svih vezanosti – osim vezanosti za Mene.