20.6.

Uopće ne postoji razlog zbog kojeg bi trebao biti zabrinut ili tužan. Ja se brinem o tebi od početka svijeta. Zašto to ne bih činio i danas?

Ja ti jamčim da uvijek težim onome što je najbolje za tebe, i to postižem. Ti si Meni mnogo vredniji nego što su to tebi tvoj život i tvoja dobrobit.

Ja ti nikada ne oduzimam neku stvar ili čak čovjeka, ako ne postoji neki stvarno dobar razlog za to.

Moj je razlog uvijek tvoja dobrobit i dobrobit drugih. Ja uvijek procjenjujem.

Pojasnit ću ti na jednom primjeru što mislim.

Neki muškarac i neka žena godinama su sretno živjeli zajedno. Žena je bila vrlo vedre naravi, često Me posjećivala, i Ja sam cijenio njezinu ljubav i otvoreno srce. Muškarac je k Meni dolazio više iz znatiželje. On je bio uspješan poslovni čovjek, koji se s mnogo ljubavi brinuo za svoju obitelj.

Došao je dan kada je njegova karma uvjetovala da je smrtno obolio. Žena je bila smrtno preplašena da će ga izgubiti.

Njegovo se stanje pogoršavalo iz dana u dan. Ona se Meni molila s toliko ljubavi i zdvojnosti da sam joj morao pomoći.

Bog procjenjuje.

Ja sam produžio život njezinu mužu, i ona je bila nadasve zahvalna. No, za što je bila zahvalna?

Dogodilo se naime, ono od čega sam je htio sačuvati: ono što je sličilo krutosti, bila je čista brižnost, a ono što je sličilo na pomoć bilo je veoma teško.

Čovjek je ozdravio i uskoro se zaljubio u drugu ženu te napustio obitelj.

Žena je sada izgubila dvoje: svoga supruga i svoju vjeru u njega. Njezina vjera u Boga, međutim, njezina ljubav i njezine molitve postigle su nešto odlučujuće: ona je sada razumjela da Bog uvijek čini ono što je za nju najbolje i da Mu može u potpunosti vjerovati.

Dogodilo se što mu drago.

Ona je dosegla Cilj.