S.S.Doliwa

19.12.

Meni je drag mjesec prosinac s njegovom posebnom duhovnom snagom.

Ja ljubim ljupko svjetlo koje s Kristovim rođenjem daruje svijetu i koje prosincu daje dubinu.

Mala priča na ovu temu: bila jednom djevojčica koja je bila veoma osamljena. Ona nije imala nikoga za koga bi osjećala da je voli. Nije osjećala nikakvu toplinu i nije posjedovala nikakvu igračku s kojom bi sebi mogla kratiti vrijeme. Zato je otišla na snijeg i sagradila sebi snjegovića. S njim je razgovarala o svim svojim nevoljama. Grlila ga je, a njezine suze su tekle niz njegov hladni obraz.

Taj snjegović postao je djevojčici sve.

No, sunce se svakoga dana uzdizalo sve više, i djevojčica je znala da će se njezin snjegović jednoga dana rastopiti.

Ona ga je zbog toga voljela još više. Bila je uvjerena da njezina ljubav može sve spriječiti.

Odlučila je da svog snjegovića obaspe svom ljubavlju za koju je bila sposobna.

Radila je to danima. A sunce se i dalje uzdizalo sve više.

Snjegović je iznenada bio ispunjen velikim svjetlom. U jednom se trenutku otopio, a djevojčica se našla licem u lice s mladim čovjekom.

Ona je izgubila svog snjegovića. Dogodilo se upravo ono što je uz pomoć sve svoje ljubavi željela spriječiti. A usprkos tome bila je puna sreće.

U priči bi se reklo da je našla svog princa. Nasuprot tome, u životu to znači da joj je njezina ljubav darovala Nebo na Zemlji i da je njezina predanost bila nagrađena najvećim savršenstvom.