S.S.Doliwa

6.11.

Ja kažem uvijek nanovo: ako Mi priđeš jedan korak, Ja ću napraviti stotinu koraka prema tebi.

To je duboka istina, koja kao takva ima mnogo slojeva, kao što je, primjerice, da se Bog uvijek trudi oko ljudi, neprekidno se za njih brine i uvijek je spreman izići im u susret.

Ali, ta izreka izražava slobodu, koju Bog ostavlja ljudima. Kaže se: „Učini ti jedan korak.“ Čovjek mora snagom svoje slobodne volje pokazati da je spreman svjesno stupiti u kontakt s Bogom. Ako to ne učini, Bog ostaje u pozadini.

Ovdje se prikazuje dalji sloj: Bog se nikada ne gura u prvi plan. Bog se drži u pozadini i zato Ga svatko u svako vrijeme može previdjeti.

To je stvarno kao na filmu. Prvo se vide glumci. Oni određuju radnju. Neki od njih igraju svoju ulogu tako dobro da naivni gledaoci misle, kako su oni stvarno ti koje predstavljaju. Ako glumac na primjer glumi doktora, oni mu pišu i mole za dijagnozu i recept!

Većina gledatelja međutim zna da je ono što gledaju samo igrokaz.

Jako ih se malo, međutim zanima za redatelja. Preneseno na odnos Boga i čovjeka, to znači: Bog je redatelj koji po naravi svoje zadaće mora ostati u pozadini.

Tvoj odnos prema Njemu dolazi do izražaja po tome u kolikoj mjeri prepoznaješ Njegovo djelovanje.

Ti možeš tijekom mnogih života vjerovati da su glumci realni likovi, i tako ćeš se i odnositi prema njima.

Bilo kada, zbog bilo kakve „slučajnosti“, tvoj se interes probudi, poželiš pogledati iza kulisa.

To je trenutak u kojem ti Bog kreće u susret.