S.S.Doliwa

 

4.12.

 

Ima li Bog neku šansu kod tebe?

Jesi li pošten u svojem vođenju računa o primanjima i davanjima?

Koliko teretiš Boga, a koliko si malo zahvalan za ono što od Njega dobivaš?

Čest je slučaj da darove koje od Njega primaš prihvaćaš kao nešto što je samo po sebi razumljivo.

Ako međutim nešto ne ide kako ti sebi zamišljaš, tada Njega činiš odgovornim.

A kako stoji stvar s tobom? Gledaš li na sebe isto tako kritički? Odgovor je: da. Ti u Bogu ne vidiš ništa drugo nego loše mišljenje koje imaš o sebi samome.

Ti sebe ne voliš. Ne cijeniš se. Ti ne vidiš koliko činiš.

Ti sebe u osnovi neprekidno kritiziraš i u drugih tražiš pohvalu koju sam sebi ne možeš dati i zato je i ne dobivaš.

U svojem neprekidnom traženju priznanja ti sebe činiš potpuno ovisnim o dugima. Što te naravno još više slabi.

Ako već ne možeš vidjeti svoju vrijednost, sagledaj barem vrijednosti drugih ili Božju.

Spoznaj koliko ti drugi, odnosno Bog, daju.

Otvori svoj pogled za druge, i nemoj imati lošu savjest, već budi jednostavno zahvalan.

Zahvalnost je najbolji lijek za sve zamislive bolesti – bilo da su duševne ili tjelesne naravi.

Osim toga, zahvalnost osvjetljava onu stranu tvog ega koja pokušava potkopati tvoju osobnu vrijednost.

I od koje potječu nejasnoće u vođenju tvoga duševnoga knjigovodstva.