S.S.Doliwa

 

2.12.

 

Silazak velikih svetaca odnosno Bogoljudi uvijek se unaprijed najavljuje. Bog šalje glasnike, koji bi ljude trebali pripremiti na veliki događaj.

To je međutim samo jedan aspekt najave.

Drugi je u nauku i djelovanju Gospodina. On time naime želi dokumentirati svoje savršeno jedinstvo misli, riječi i djela.

Bog ne misli ništa što ne postaje stvarnošću.

Bog ne rasipa misli. Bog ne sniva. Kada bi snivao, Njegovi bi snovi bili realnost, jer Njegove su predodžbe uvijek povezane s Voljom, a Njegova Volja s realnošću.

Bog kao apsolutna realnost ne može misliti ništa irealno, jer su za Njega misli, riječi i djela jedno.

Uzmi Boga kao mjerilo, i ujedini i ti u svom životu misli, riječi i djela. Ne obećavaj ništa što ne možeš održati. Radije šuti nego da kažeš krivo. Nauči paradoks da govoriš kroz šutnju.

Ljudi previše govore. Oni time gube vrlo mnogo unutarnje, odnosno duhovne snage. Tko gubi unutarnju snagu, gubi na svojoj vrijednosti, misli da to mora kompenzirati nekom aktivnošću.

Jedna od tih aktivnosti je kada se mnogo govori.

Suviše pričanja začaran je krug, koji sve više i više rastvara unutarnje snage.

Zato šuti, i svojom šutnjom pružaj. Budi prisutan i šutljiv. Ne budi neprijateljski i neljubazan. Odgovaraj, kada je to drugima neophodno. Ali vrati se svojoj tišini.

Govori, ako sa svojim riječima stvarno nešto želiš dati.

Inače šuti.

Usredotoči se na svoje Sebstvo i ispuni ga sa šanti, unutarnjim mirom. To je najljepše što možeš dati svojoj okolini. Jer iz mira dolazi strpljenje, iz strpljenja ispravno djelovanje, iz ispravnog djelovanja uspjeh, iz uspjeha tvoja vrijednost. Iz vrijednosti samoostvarenje. A iz samoostvarenja mir.

To je Božanski krug, koji ne završava u sebi samome, nego u anandi, blaženstvu: kao šutnja zatvoren, kao samoostvarenje potpuno otvoren, kao blaženstvo jasno usmjeren.