Općenito govoreći, Kelti su bili drevna skupina ljudi Indo-Europskog porijekla koje je povezivao jezik, kultura, religija, i djelili su se na bezbroj plemena. U osnovi su preci većine današnjih Europljana, time, i Amerikanaca, ali zanimljivo je da se o njima malo zna. Ova civilizacija se nalazila u zapadnoj i centralnoj Europi oko Dunava, Rajne i Rhone u prvom mileniju pr. Kr. Prije toga, još manje se zna o njima, i čini se da su došli od nigdje. Smatra se da su se od tamo naselili po Britanskom otočju, u današnju Belgiju, Španjolsku, Poljsku, Tursku, Ukrajinu, Rusiju - pa možda i na sjeverni Tibet. Prema Kasiopejcima Kelti su donijeti na Zemlju i ostavljeni su na Kavkazu i okolnim područjima prije oko 80.000 godina, baš prije eksplozije njihovog matičnog planeta, Kanteka, čiji ostaci danas čine asteroidno polje. Ako je to istina, to naglašava da je njihovo širenje u Europi i Aziji imalo drukčiji karakter od onoga što vjeruje današnja povijesna znanost.
"Kad su ih Grci sreli, nazvali su ih "Keltoi" ili "Galatai". Keltoi znači "skriveni ljudi" ili oni koji su "drukčiji/čudni". Smatra se da su ih zvali tako zato što je njihova fizička pojava bila drukčija od Mediteranaca, i/ili je njihova religija smatrana tajnom. Ta je religija smatrana tajnom ili skrivenom zato što su imali jaku usmenu tradiciju - preferirali su pamćenje više nego da zapisuju ono što su znali. No neke stvari su zapisivali i njihove skripte su pronađene na kamenju.
Postoji mnogo verzija o porijeklu imena, "Kelt" i "Gal", i njihovih varijacija. Indo-Europska riječ "quel" znači "povišen" ili "podignut", te je moguće da su Kelti izveli svoje ime od ovih riječi, možda vjerujući da su na višem nivou iznad drugih u materijalnom i duhovnom smislu, ili su drugi u to vjerovali. Riječ "Gala" na grčkom znači "mlijeko", što se može odnositi na boju kože Kelta.
Civilizacija Kelta je nestala, ali do prvog stoljeća poslije Krista većina ovih ponosnih, hrabrih, pustolovnih ljudi je bila podvrgnuta Rimskom Carstvu. Neki smatraju da se to dogodilo zbog toga što su volili slobodu i jednakost, i odbacivali su bilo kakvu centralnu vlast. Kao posljedica toga, nedostajala im je sposobnost da organiziraju na pravi način razna plemena protiv osvajača. Kelti su bili ujedinjen narod, ali ne u današnjem smislu shvaćanja nacije. Ono što ih je ujedinjavalo nisu bile granice, već kultura i vjerovanja.
Rečeno je da se stupanj razvijenosti neke civilizacije određuje prema njezinoj brizi, stupnju časti i poštovanju koje daje ženama, djeci i slabijim članovima društva. Ako je ovo istina, znači da je bilo vrlo malo takvih civilizacija u povijesti. Unatoč tome, čini se da Kelti pripadaju toj manjini. U drevnom Keltskom društvu, žene su cijenjene i mogle su zauzeti bilo koji položaj u društvu, uključujući religijske i političke. Žena je mogla biti sve od kučanice pa do ratnice ako je to izabrala. Žene su imale imovinu i mogle su birati muževe. To je bilo u suprotnosti sa Rimskim Kršćanstvom koje je vidjelo ženu samo kao objekt užitka i nošenja djece. Postojala je harmonija, tolerancija i jednakost u Keltskom društvu, sagrađena na poštovanju slobode, slobodne volje i demokracije, što se čini da je iznimka od one riječi koju mi danas upotrebljavamo. Uvođenjem zemljoradničkog društva i Kršćanstva jednakost i sloboda su nestali, kao i poštovanje žena. Religijski i intelektualni život su vodili svečenici-učenjaci nazvani Druidima. Može se reći da je religija Kelta učena od strane Druida bila religija Etike, Prirode i Znanja - spiritulne znanosti - koja je uključivala i bogatu mitologiju o seobi duša (reinkarnaciju). Kelti su štovali Prirodu, razumijeli cikličku prirodu postojanja, i bili su štovatelji Božice - Kreativnog Principa (sve dok to nije potisnuto dolaskom patrijahalnog sistema Kršćanstva kojeg su donijeli Rimljani). Šume, rijeke, jezera su bili njihovi "hramovi". Božikovina, šumarci i imela su smatrani svetima. Za njih je Bog bio svugdje i u svemu. On nije mogao biti objašnjen ljudskom definicijom. Ideja koja se čini da je Keltska je ona o Tri Sile, koja može biti viđena na njihovim artefaktima, uključujući novac. Uvijek postoje tri stvari koje su uključene i trebaju biti razmatrane u svakoj situaciji da bi se donio sud i smjer djelovanja.
Laura je pisala o tome u Drevnoj Znanosti recitirajući Homera, koji je dobio ideju od mnogo starijeg izvora, možda Keltskog, budući da je grčka filozofija bila dualistička po prirodi i drevni Grci su jako cijenili Keltske filozofe i intelektualce.
Prema Homeru postojao je treći element koji je povezivao suprotne elemente. Između tijela i duše je duh. Između života i smrti je transformacija za koju je sposoban pojedinac, između majke i oca je dijete koje poprima karakteristike majke i oca, i između dobrog i zlog je SPECIFIČNA SITUACIJA koja određuje šta je šta i koja određuje šta se treba učiniti. Drugim riječima, postoje tri usporedne odrednice u svakoj situacije koje čine nemogućim da se kaže da su neke stvari "dobre" ili "loše", i da je prava odrednica situacija. Dok su neke stvari bile napisane od Kelta, znanje druidskih inicijata se prenosilo usmeno i pamćenjem. Cezar je spomenuo da su Druidi trenirali 20 godina, i da je pjesnik trebao memorizirati na tisuće pjesama, saga, geneologija prije nego je dobio titulu pjesnika. Od inicijata je očekivano da učine vlastite mozgove knjižnicama a ne da zapisuju takve stvari. Na takav način, znanje je postalo dio njih u dubljem smislu, možda bivajući ključ za otključavanje DNA što bi u konačnici vodilo transformaciji. Rimljani su sa sobom donijeli Kršćanstvo. Religijska tolerancija je bila nepoznata ovim osvajačima i odlučili su uništiti paganizam "barbara" pod svaku cijenu. Mnogima je dan izbor da prihvate "istinsku vjeru" ili smrt. Neki su pobjegli morajući donijeti takav izbor. Unatoč tome, paganizam Kelta nije otišao mirno, i naposlijetku su mnogi poganski elementi inkorporirani u Kršćanska vjerovanja kako bi olakšali preobraćenje na "istinsku vjeru". Kelti su bili demonizirani i širila se propaganda o njima da prakticiraju stravične rituale (poput žrtvovanja ljudi, itd...). Njihova filozofija koja se temeljila na slobodi, jednakosti, toleranciji je smetala materijalnom, kolonijalnom, hijerarhijskom sistemu vjerovanja Rimskog Kršćanskog društva. Većina onog što je ostalo i što govori o Keltima nije napisano od njih, nego klasičnih autora koji su pisali povijest pobjednika. Isto tako većinu onog što su napisali uništili su osvajači. Vidjeli smo ovaj sindrom u kojem skupine ljudi postaju ciljem imperijalističke agresije i žrtvama nasilja i genocida mnogo puta kroz povijest: Židovi, Arapi, Katari za vrijeme Inkvizicije i Križarskih ratova samo su jedan primjer. Vidimo to i u sadašnje vrijeme. Američka vlada se sa sigurnošću može vidjeti kao da vodi križarski rat protiv Muslimanskog svijeta, i svakog tko se ne slaže s njihovom politikom. Laži i propaganda se šire da se demonizira neprijatelj isto kao i u prošlosti. Svako tko se ne slaže s američkom politikom je "terorist/neprijatelj" ili kako bih rekli u prošlosti "barbar". No unatoč velikom naporu da se uništi Keltsko nasljeđe ono je ipak preživjelo do današnjih dana što govori o njihovoj otpornosti.
Izvor: http://www.cassiopedia.org/glossary/Main_Page
(prijevod danny)
bglavac
edin.kecanovic
