.09
Gnostici ili Illuminati
Članak preveden odavde:
http://www.metahistory.org/GnosticOrigins.php
- - -
Nota prevoditelja
Ukratko o čemu je riječ u ovom članku: Riječ je o tome da autor pokazuje kako su Illuminati nastali kao rezultat pretpovijesne podjele Gnostika na dvije "frakcije". Jedna "frakcija" se držala čistote duhovnosti i prenošenja svog znanja, podučavanja, dok je druga, od koje su nastali oni koji se danas pominju kao Illuminati, krenula u svjetovne stvari U KONTROLIRANJE I MANIPULIRANJE LJUDSKOG POTENCIJALA. Riječ je o pretpovijesnom razdoblju gnostičkog pokreta koji datira još od cca 7.000 g. PNE!
- A možda korijeni sežu još i puno, puno više u prošlost, možda čak i do doba "prije pada" {o ovome dakako NIJE riječ u članku}, kada su još "ljudi" (FSU) mogli kontaktirati više oblasti, jer su bili OPD, te su tako "jednostavno" sticali Gnozu. Nakon "pada" neko su vrijeme preživjela fragmentirana znanja, pa su im za istu tu Gnozu bila potrebna sredstva, aparatura (pojačala :p) koja se danas vodi pod terminom megaliti. U svakom slučaju nije loše naučiti nešto i o pretpovijesnim okolnostima POGOTOVO zato što se kod nas na neki način udomaćilo ovo: "Gnostika? A, znam, Gurdjieff, Ouspensky, Mouravieff...". Ne podcjenjujući ni na koji način enormne doprinose znanju prethodno nabrojanog trojca, htio bih samo istaknuti da su oni svoje znanje pak prikupili, između ostalih izvora, i od ostataka neke od Misterijumskih Škola.
- Također, ja znam da LKJ nema dobro mišljenje o metahistory.org, i to je objašnjeno i argumentirano OVDJE. Međutim, po meni to nije razlog da se kompletan materijal zanemari, pa sam dio preveo, a svatko neka "navuče filtere" i zaključi za sebe.
Mali dodatak koji će NADAM SE pomoći pri raščišćavanju kamena spoticanja:
PREPORUKA: Obzirom da je ovaj članak preveden sa stranica METAHISTORY bilo bi preporučljivo da, AKO niste do sada, skinete i proučite OVAJ materijal; to je "Navigator kroz gnostičku teoriju o Arkonima" u web exe formatu, a predstavlja prevode svih linkova sa OVE stranice. Gnostici su ipak znali za predatora puno, puno prije i od Castanede, i od LKJ.
- - -
Porijeklo gnostičkog pokreta
Jedan od problema koji najviše zbunjuje glede gnostičkih koptskih materijala jest pitanje porijekla. Tko je napisao te dokumente, i odakle su došli autori? Razdražujuće je 'zakopati se' u ove materijale bez konkretne ideje o njihovom ljudskom izvoru u kulturnom, povijesnom ili geografskom smislu. Čak i pod pretpostavkom da egipatski kodeksi predstavljaju prevode "originalnih spisa" od strane Gnostika koji su pripadali kultovima raštrkanima oko Egipta i Bliskog Istoka, ostavljeni smo u nedoumici oko toga otkuda izvorno potiče gnostički pokret.
Zamršena priča
Nag Hammaddi traktati su kasni rukopisi, obavljeni loše i sa pisarskim greškama. Oni su bili kopirani i prevedeni – ne i pisani – od strane koptskih pisara upotrebom jednog improviziranog jezika. Pustinjskih monaha koji su mogli razumjeti malo od onoga što su prevodili. Mi ne znamo ništa o stanju grčkih tekstova koje su koristili, ili zbog čega su bili zaduženi da rade te prevode. Obzirom da je tako, moje educirano nagađanje jednako je dobro kao i ob bilo koga drugoga: Ja bih rekao da su "originali" bili bilješke "ugrubo" napravljene od studenata Misterijskih Škola, ili onoga što je od njih preostalo. Bilješke su mogle biti prevedene na koptski – po mojem mišljenju, u obliku pisarskih ili stenografskih bilježaka umjesto na izvornom jeziku – kao vježba pisanja za pisâre, a ne kao vjerodostojno prepisivanje materijala. To je možda teško zamislivo i bolno za priznati. No, grozna je činjenica da su ti dragocjeni dokumenti užasno lošeg kvaliteta, manjkavi i nepovezani.
Mi znamo gdje su Nag Hammadi kodeksi bili skriveni, ali ne i tko ih je tamo stavio ili zašto. (prema mojem utisku mogli su biti povezani sa hramom Hathor kod Dendere, na kratkoj udaljenosti od Nag Hammadija, vidi Vrijeme Kada su Umrle Misterije) Mi nemamo pojma gdje su mogli biti napisani i pohranjeni izvornici, no jedna od mogućnosti je Kraljevska Biblioteka u Aleksandriji. Postoje neki predmetni i arhitekturalni dokazi da su gnostičke sekte bile uspostavljene oko Mediteranskog bazena, uključujući i Palestinu, blizu Mrtvog Mora kod privremenog logora Zaddikima. "Originali bi stoga mogli biti porijeklom sa stotine mjesta.
Iznad pitanja tekstualnog porijekla preživjelih gnostičkih dokumenata nazire se veće pitanje, i to ono o porijeklu samih Gnostika. Učenjaci danas zanemaruju taj problem kao nerješiv i nevrijedan njihova vremena. Njih samo zanimaju koptski materijali kako otkrivaju nešto o porijeklu kršćanstva, a ne Gnosticizma. Nijedan ozbiljan učenjak ne smatra sadržaj gnostičkih naučavanja i uputstva Misterijskih Škola vrijednima rasprave. Ovo zanemarujući stav proširuje se i na kulturno, povijesno i geografsko porijeklo gnostičkog pokreta. {još se jednom pokazuje nenadmašna premoć Kontrolnog Sistema –p.p.}.
Međutim, nije uvijek bilo tako. Prije stotinjak godina, pola stoljeća prije pronalaska Nag Hammadi kodeksa, učenjaci koji su radili na berlinskim, askewskim i ahkminskim kodeksima i parafrazama gnostičkih naučavanja u polemikama Crkvenih Otaca (znači u dosjeima krivičnog {crkvenog, inkvizicijskog} gonjenja) imali su dubok interes za predkršćansko porijeklo pokreta. Kada je Doresse objavio Tajne Knjige Egipatskih Gnostikagodine 1958., još uvijek je postojala izvjesna rasprava oko porijekla gnostičkog pokreta. Začudno, Doresse, katolički arheolog koji je javno bio neprijateljski raspoložen prema Gnosticima, je bio jedini učenjak nakon {otkrića kodeksa} Nag Hammadija koji je citirao same Gnostike i njihova kazivanja o izvorima svojeg pokreta.
I tu leži dugačka i zamršena priča.
Priča vodi iz Efeza istočnim pravcem pored Hatušaša, hladne citadele Hitita, i duboko u Malu Aziju. Najprije u Harran, užurbanu raskrsnicu u koju je Abraham stigao na zadnjem dijelu svog egzila iz Ura u Kaldeji, zatim prema Ctesifonu poznatom po nježnim naslagama ambre {jantara, ćilibara} na svojim tržnicama, i u Parthiu, dom najvećih svjetskih strijelaca, pored privremenih taborišta Sabejaca, zvjezdoznanaca koji iščitavaju u mističkom transu tajne trinaest nebeskih Eona, zatim dublje u Aziju, dalje do Ninve bogate kurtizanama, i do Hekbatane, dimom ispunjenog grada stotinu kapija, skrećući prema sjeveru prema planinama Elbruz, i okviru visoke ravnice prije planine Hermon, Bijele planine Seira, nedaleko od sjajnog, metalnoplavog Kaspijskog mora.
Pojednostavljeno i razumljivije rečeno priča vodi u Azerbejdžan, na granicu sjeverozapadnog Irana. Tamo, omeđeno na sjeveru sa rijekom Araxes, leži visok plato uz jezero Urmia i označava geografsku sredinu gnostičkog pokreta. Doresse je napisao: "Tamo nalazimo legende koje su prethodile Gnosticizmu – one, npr., koje pripisuju svetu osobinu planini Hermon, navodno obitavalište Setove Djece na početku ljudskog postojanja."
Jednom kada se domovina gnostičkog pokreta geografski locira (crni dijamant u gornjem centru mape), pojavljuje se izvanredna činjenica: Urmianski plato je bio skriveno središte {pupak} drevnih kultura u Mezopotamiji poravnat sa Plodnim Srpom (mladog mjeseca) i koji simetrično ujedinjuje Bliski i Daleki Istok sa Mediteranom. Pogledajte uvećanu slikuOVDJE i dodatne detalje.
Zvjezdana Mudrost
"Djeca Seta" je legendarni naziv/ime koji su Gnostici dali svetoj lozi fostera ili otkrivatelja. Ime Set {Seth} pojavljuje se u bibliji, u Postanku 4:25: "I Adam ponovo pozna svoju ženu, i ona rodi sina, i nazove ga Set. Jer je Bog, rekla je, dao da imam drugo sjeme {drugog sina} namjesto Abela...". Značajno je da je to jedini put da se ono pojavljuje. Set pripada "drugom sjemenu", lozi odvojenoj od judeo-kršćanske pripovjesti o "svetoj povijesti". Na početka njihove priče, Gnostici su smješteni izvan konvencionalnih pripovjesti Zapadnog spiritualnog života.
Prema setijanskom vlastitom izvješću, tradicija tajnog znanja o božanskim stvarima prenešena je iz dalekih vremena putem naslijeđa muškaraca i žena koji su ovladali prosvjetljujučom metodom, Gnozom. Otkrivatelji su bili jedno elitno tijelo koje je djelovalo unutar jedinstvenog kulturnog i duhovnog kompleksa koji je iskrsnuo u pretpovijesnom Iranu: Magijanskom Redu {Magian}. Njemački učenjaci poput Gustava Widengrena, Richarda Reitzensteina i M.H.Schraedera, koji su u današnje vrijeme naširoko zanemareni, bili su jako zadubljeni u pretpovijesne korijene iranske religije znane kao Zurvan. To je zametak doktrine o kozmičkoj dualnosti pripisanoj perzijskom proroku Zaratustri, i koja se proširila svijetom putem članova njegovog religioznog reda, Magima {Magi}. Reitzenstein je posebno naznačio da su gnostičke ideje bile pod uticajem Perzijske dualnosti, ili Zurvanizma, ali nije mogao povezati kako. Od njegovog vremena, nitko nije učinio ništa bolje{na tom planu}. Istraga je komplicirana udaljenošću iranske religije, koja datira iz šestog tisućljeća PKE.
Perzijska dualnost predstavlja veliku zagonetku u povijesti religija. Do sada niti jedan učenjak na svijetu, čak ni Mircea Eliade {citiran više puta u VAL seriji LKJ – p.p.} nije uspio slomiti Zaratustrijanski orah.
"Za Zaratustru je bilo rečeno da je bio stariji od Platona za oko 6.000 godina. On je naučio univerzalnu mudrost od Božjeg Duha sa izuzetnim razumijevanjem. Njegovo ime prevedeno na grčki, Astrothutes, znači "obožavatelj zvijezda" (Platon, Pretpovijest, str.211)."
U svojoj elegantnoj maloj knjizi o Gnosticima, Jacques Lacarriere ističe da je Gnoza bila put prosvjetljenja temeljen na drevnoj zvjezdanoj mudrosti. Židovski povijesničar Josephus kaže da su Djeca Seta bila naveliko poštovana kao nebeski vidovnjaci koji su "otkrili znanosti o nebeskim tijelima i njihovim obrascima." (Antikviteti I.68-72). Sve kroz Bliski Istok i u Europu, svećenici-astronomi Magianskog Reda kasnije su bili znani kao "Kaldejci", što je zbunjujuće ime. Ovaj je izraz derivat Sumerskog Kasdim, hebrejskogKesed {chesed} (sepirot Drva Života) i Kassidim, "pobožni", ultra konzervativna sekta povezana sa Zaddikim-om. Namjera biblijskog uređivanja {editiranja} da pomiješa i izjednači Kaldejske motive i Magijanski Red dodijeljujući legitimitet patrijarsima putem asocijacije. Abrahamov otac, Terah, je bio svećenik hrama mjesečevog boga, Sin-a, u gradu Uru. Postoji velika količina astro mitološkog rada enkodiranog u Starom Zavjetu – dokaz o Magijanskim i Setijanskim uticajima. I naravno, Magi igraju značajnu ulogu u Novozavjetnoj priči o rođenju spasitelja.
Pisarska pribilješka napisana na rubu Alcibiades-a I, radu pripisanom Platonu, potvrđuje legendu da je Zaratustra živio u sedmom tisućljeću PKE. Nekoliko drugih klasičnih izvora, uključujući Aristotela, Plinija i Plutarha, koji nam također govore da su "Magi {Magijani} živjeli 6.000 godina prije Platonove smrti. U svojoj izvanrednoj i malo poznatoj knjiziPlaton prethistoričar, Mary Settegast smješta izdizanje Magijanskog Reda, izvorno svećeništvo drevne iranske religije, u doba Blizanaca, oko 5.500.g PKE, vremena koje je podržano od strane grčkih izvora. Settegastova se ovdje poziva na Zodijakalnu određenost vremena {"tajming"} temeljenu na preciznosti ekvinocija.
Doba Bilizanaca je trajalo od 6200. – 4300.g.PKE. Motiv dualnosti povezan sa sazviježđem Blizanaca konzistentan je sa središnjom temom iranske rekigije, apsolutnom kozmičkom dualnošću, Dobro protiv Zla. No ovaj tip dualnosti nije ono što nalazimo u gnostičkim naučavanjima. U "Ne na Njegovu sliku", ja razlikujem jedno-izvornu dualnost od dvo-izvorne dualnosti (dvo-izvorni hologram Philipa K. Dicka). Ovaj drugi je tipičan za gnostička pisanja. U Sofijinim Mitovima ne postoji unutarnja podjela u Božanstvu (Pleroma), no postoji anomalična projekcija iz njega, koja namješta, čini, dvo-svjetovni scenario.
Većina povijesničara ne koristi Zodijakalno određivanje vremena za uokvirivanje povijesnih i pretpovijesnih istraživanja, no Settegastova to izraziti čini. Indolog i mitolog Alain Danielou i kulturološki povijesničar William Irvin Thompson također su usvojili tu tehniku. Ja je osobno primjenjujem naširoko kroz ovih preko trideset godina rada.
Molim čitatelje da uzmu u obzir: Smještanje događaja pomoću precesije ne zahtijeva usvajanje vjerovanja da zvijezde utiču na ljudske stvari. Zodijačko doba je okvirni izum, usporediv sa geološkim dobima (Pleistocen), povijesnim razdobljima (Brončano doba) ili pak kultorološkom epohom (Tang Dinastija). Okosnica, poredak, Razdoblja predstavlja heuristički {istraživački} alat, a ne neki astrološki proturazlog ili prevaru.
Precesija je postala legitimna u akademskom istraživanju godine 1969., zahvaljujući objavljivanju Hamletovog Mlina od Giorgio de Santillane i Herte von Dechend, no knjiga nije sistematski primijenila precesiju u analizi povijesnih dodađaja.
http://www.metahistory.org/GnosticOrigins.php
- - -
Nota prevoditelja
Ukratko o čemu je riječ u ovom članku: Riječ je o tome da autor pokazuje kako su Illuminati nastali kao rezultat pretpovijesne podjele Gnostika na dvije "frakcije". Jedna "frakcija" se držala čistote duhovnosti i prenošenja svog znanja, podučavanja, dok je druga, od koje su nastali oni koji se danas pominju kao Illuminati, krenula u svjetovne stvari U KONTROLIRANJE I MANIPULIRANJE LJUDSKOG POTENCIJALA. Riječ je o pretpovijesnom razdoblju gnostičkog pokreta koji datira još od cca 7.000 g. PNE!
- A možda korijeni sežu još i puno, puno više u prošlost, možda čak i do doba "prije pada" {o ovome dakako NIJE riječ u članku}, kada su još "ljudi" (FSU) mogli kontaktirati više oblasti, jer su bili OPD, te su tako "jednostavno" sticali Gnozu. Nakon "pada" neko su vrijeme preživjela fragmentirana znanja, pa su im za istu tu Gnozu bila potrebna sredstva, aparatura (pojačala :p) koja se danas vodi pod terminom megaliti. U svakom slučaju nije loše naučiti nešto i o pretpovijesnim okolnostima POGOTOVO zato što se kod nas na neki način udomaćilo ovo: "Gnostika? A, znam, Gurdjieff, Ouspensky, Mouravieff...". Ne podcjenjujući ni na koji način enormne doprinose znanju prethodno nabrojanog trojca, htio bih samo istaknuti da su oni svoje znanje pak prikupili, između ostalih izvora, i od ostataka neke od Misterijumskih Škola.
- Također, ja znam da LKJ nema dobro mišljenje o metahistory.org, i to je objašnjeno i argumentirano OVDJE. Međutim, po meni to nije razlog da se kompletan materijal zanemari, pa sam dio preveo, a svatko neka "navuče filtere" i zaključi za sebe.
Mali dodatak koji će NADAM SE pomoći pri raščišćavanju kamena spoticanja:
Orgia na grčkom znači „operacija, raditi“. U Misterijima, orgije su bili grupni događaji poput kolaboracijskih {surađivačkih} seminara u kojima su članovi radili zajedno na izvjesnim projektima. PONEKAD ALI NE UVIJEK, orgije su imale seksualnu komponentu. No, čak i kad jesu, seksualna aktivnost nije bila samo hedonistička. Umjesto toga, to je bilo više poput tantričke sesije namjeravane da povisi i fino uštima somatske, emotivne i spoznajne jačine.
PREPORUKA: Obzirom da je ovaj članak preveden sa stranica METAHISTORY bilo bi preporučljivo da, AKO niste do sada, skinete i proučite OVAJ materijal; to je "Navigator kroz gnostičku teoriju o Arkonima" u web exe formatu, a predstavlja prevode svih linkova sa OVE stranice. Gnostici su ipak znali za predatora puno, puno prije i od Castanede, i od LKJ.
- - -
Porijeklo gnostičkog pokreta
Jedan od problema koji najviše zbunjuje glede gnostičkih koptskih materijala jest pitanje porijekla. Tko je napisao te dokumente, i odakle su došli autori? Razdražujuće je 'zakopati se' u ove materijale bez konkretne ideje o njihovom ljudskom izvoru u kulturnom, povijesnom ili geografskom smislu. Čak i pod pretpostavkom da egipatski kodeksi predstavljaju prevode "originalnih spisa" od strane Gnostika koji su pripadali kultovima raštrkanima oko Egipta i Bliskog Istoka, ostavljeni smo u nedoumici oko toga otkuda izvorno potiče gnostički pokret.
Zamršena priča
Nag Hammaddi traktati su kasni rukopisi, obavljeni loše i sa pisarskim greškama. Oni su bili kopirani i prevedeni – ne i pisani – od strane koptskih pisara upotrebom jednog improviziranog jezika. Pustinjskih monaha koji su mogli razumjeti malo od onoga što su prevodili. Mi ne znamo ništa o stanju grčkih tekstova koje su koristili, ili zbog čega su bili zaduženi da rade te prevode. Obzirom da je tako, moje educirano nagađanje jednako je dobro kao i ob bilo koga drugoga: Ja bih rekao da su "originali" bili bilješke "ugrubo" napravljene od studenata Misterijskih Škola, ili onoga što je od njih preostalo. Bilješke su mogle biti prevedene na koptski – po mojem mišljenju, u obliku pisarskih ili stenografskih bilježaka umjesto na izvornom jeziku – kao vježba pisanja za pisâre, a ne kao vjerodostojno prepisivanje materijala. To je možda teško zamislivo i bolno za priznati. No, grozna je činjenica da su ti dragocjeni dokumenti užasno lošeg kvaliteta, manjkavi i nepovezani.
Mi znamo gdje su Nag Hammadi kodeksi bili skriveni, ali ne i tko ih je tamo stavio ili zašto. (prema mojem utisku mogli su biti povezani sa hramom Hathor kod Dendere, na kratkoj udaljenosti od Nag Hammadija, vidi Vrijeme Kada su Umrle Misterije) Mi nemamo pojma gdje su mogli biti napisani i pohranjeni izvornici, no jedna od mogućnosti je Kraljevska Biblioteka u Aleksandriji. Postoje neki predmetni i arhitekturalni dokazi da su gnostičke sekte bile uspostavljene oko Mediteranskog bazena, uključujući i Palestinu, blizu Mrtvog Mora kod privremenog logora Zaddikima. "Originali bi stoga mogli biti porijeklom sa stotine mjesta.
Iznad pitanja tekstualnog porijekla preživjelih gnostičkih dokumenata nazire se veće pitanje, i to ono o porijeklu samih Gnostika. Učenjaci danas zanemaruju taj problem kao nerješiv i nevrijedan njihova vremena. Njih samo zanimaju koptski materijali kako otkrivaju nešto o porijeklu kršćanstva, a ne Gnosticizma. Nijedan ozbiljan učenjak ne smatra sadržaj gnostičkih naučavanja i uputstva Misterijskih Škola vrijednima rasprave. Ovo zanemarujući stav proširuje se i na kulturno, povijesno i geografsko porijeklo gnostičkog pokreta. {još se jednom pokazuje nenadmašna premoć Kontrolnog Sistema –p.p.}.
Međutim, nije uvijek bilo tako. Prije stotinjak godina, pola stoljeća prije pronalaska Nag Hammadi kodeksa, učenjaci koji su radili na berlinskim, askewskim i ahkminskim kodeksima i parafrazama gnostičkih naučavanja u polemikama Crkvenih Otaca (znači u dosjeima krivičnog {crkvenog, inkvizicijskog} gonjenja) imali su dubok interes za predkršćansko porijeklo pokreta. Kada je Doresse objavio Tajne Knjige Egipatskih Gnostikagodine 1958., još uvijek je postojala izvjesna rasprava oko porijekla gnostičkog pokreta. Začudno, Doresse, katolički arheolog koji je javno bio neprijateljski raspoložen prema Gnosticima, je bio jedini učenjak nakon {otkrića kodeksa} Nag Hammadija koji je citirao same Gnostike i njihova kazivanja o izvorima svojeg pokreta.
I tu leži dugačka i zamršena priča.
Priča vodi iz Efeza istočnim pravcem pored Hatušaša, hladne citadele Hitita, i duboko u Malu Aziju. Najprije u Harran, užurbanu raskrsnicu u koju je Abraham stigao na zadnjem dijelu svog egzila iz Ura u Kaldeji, zatim prema Ctesifonu poznatom po nježnim naslagama ambre {jantara, ćilibara} na svojim tržnicama, i u Parthiu, dom najvećih svjetskih strijelaca, pored privremenih taborišta Sabejaca, zvjezdoznanaca koji iščitavaju u mističkom transu tajne trinaest nebeskih Eona, zatim dublje u Aziju, dalje do Ninve bogate kurtizanama, i do Hekbatane, dimom ispunjenog grada stotinu kapija, skrećući prema sjeveru prema planinama Elbruz, i okviru visoke ravnice prije planine Hermon, Bijele planine Seira, nedaleko od sjajnog, metalnoplavog Kaspijskog mora.
Pojednostavljeno i razumljivije rečeno priča vodi u Azerbejdžan, na granicu sjeverozapadnog Irana. Tamo, omeđeno na sjeveru sa rijekom Araxes, leži visok plato uz jezero Urmia i označava geografsku sredinu gnostičkog pokreta. Doresse je napisao: "Tamo nalazimo legende koje su prethodile Gnosticizmu – one, npr., koje pripisuju svetu osobinu planini Hermon, navodno obitavalište Setove Djece na početku ljudskog postojanja."
Jednom kada se domovina gnostičkog pokreta geografski locira (crni dijamant u gornjem centru mape), pojavljuje se izvanredna činjenica: Urmianski plato je bio skriveno središte {pupak} drevnih kultura u Mezopotamiji poravnat sa Plodnim Srpom (mladog mjeseca) i koji simetrično ujedinjuje Bliski i Daleki Istok sa Mediteranom. Pogledajte uvećanu slikuOVDJE i dodatne detalje.
Zvjezdana Mudrost
"Djeca Seta" je legendarni naziv/ime koji su Gnostici dali svetoj lozi fostera ili otkrivatelja. Ime Set {Seth} pojavljuje se u bibliji, u Postanku 4:25: "I Adam ponovo pozna svoju ženu, i ona rodi sina, i nazove ga Set. Jer je Bog, rekla je, dao da imam drugo sjeme {drugog sina} namjesto Abela...". Značajno je da je to jedini put da se ono pojavljuje. Set pripada "drugom sjemenu", lozi odvojenoj od judeo-kršćanske pripovjesti o "svetoj povijesti". Na početka njihove priče, Gnostici su smješteni izvan konvencionalnih pripovjesti Zapadnog spiritualnog života.
Prema setijanskom vlastitom izvješću, tradicija tajnog znanja o božanskim stvarima prenešena je iz dalekih vremena putem naslijeđa muškaraca i žena koji su ovladali prosvjetljujučom metodom, Gnozom. Otkrivatelji su bili jedno elitno tijelo koje je djelovalo unutar jedinstvenog kulturnog i duhovnog kompleksa koji je iskrsnuo u pretpovijesnom Iranu: Magijanskom Redu {Magian}. Njemački učenjaci poput Gustava Widengrena, Richarda Reitzensteina i M.H.Schraedera, koji su u današnje vrijeme naširoko zanemareni, bili su jako zadubljeni u pretpovijesne korijene iranske religije znane kao Zurvan. To je zametak doktrine o kozmičkoj dualnosti pripisanoj perzijskom proroku Zaratustri, i koja se proširila svijetom putem članova njegovog religioznog reda, Magima {Magi}. Reitzenstein je posebno naznačio da su gnostičke ideje bile pod uticajem Perzijske dualnosti, ili Zurvanizma, ali nije mogao povezati kako. Od njegovog vremena, nitko nije učinio ništa bolje{na tom planu}. Istraga je komplicirana udaljenošću iranske religije, koja datira iz šestog tisućljeća PKE.
Perzijska dualnost predstavlja veliku zagonetku u povijesti religija. Do sada niti jedan učenjak na svijetu, čak ni Mircea Eliade {citiran više puta u VAL seriji LKJ – p.p.} nije uspio slomiti Zaratustrijanski orah.
"Za Zaratustru je bilo rečeno da je bio stariji od Platona za oko 6.000 godina. On je naučio univerzalnu mudrost od Božjeg Duha sa izuzetnim razumijevanjem. Njegovo ime prevedeno na grčki, Astrothutes, znači "obožavatelj zvijezda" (Platon, Pretpovijest, str.211)."
U svojoj elegantnoj maloj knjizi o Gnosticima, Jacques Lacarriere ističe da je Gnoza bila put prosvjetljenja temeljen na drevnoj zvjezdanoj mudrosti. Židovski povijesničar Josephus kaže da su Djeca Seta bila naveliko poštovana kao nebeski vidovnjaci koji su "otkrili znanosti o nebeskim tijelima i njihovim obrascima." (Antikviteti I.68-72). Sve kroz Bliski Istok i u Europu, svećenici-astronomi Magianskog Reda kasnije su bili znani kao "Kaldejci", što je zbunjujuće ime. Ovaj je izraz derivat Sumerskog Kasdim, hebrejskogKesed {chesed} (sepirot Drva Života) i Kassidim, "pobožni", ultra konzervativna sekta povezana sa Zaddikim-om. Namjera biblijskog uređivanja {editiranja} da pomiješa i izjednači Kaldejske motive i Magijanski Red dodijeljujući legitimitet patrijarsima putem asocijacije. Abrahamov otac, Terah, je bio svećenik hrama mjesečevog boga, Sin-a, u gradu Uru. Postoji velika količina astro mitološkog rada enkodiranog u Starom Zavjetu – dokaz o Magijanskim i Setijanskim uticajima. I naravno, Magi igraju značajnu ulogu u Novozavjetnoj priči o rođenju spasitelja.
Pisarska pribilješka napisana na rubu Alcibiades-a I, radu pripisanom Platonu, potvrđuje legendu da je Zaratustra živio u sedmom tisućljeću PKE. Nekoliko drugih klasičnih izvora, uključujući Aristotela, Plinija i Plutarha, koji nam također govore da su "Magi {Magijani} živjeli 6.000 godina prije Platonove smrti. U svojoj izvanrednoj i malo poznatoj knjiziPlaton prethistoričar, Mary Settegast smješta izdizanje Magijanskog Reda, izvorno svećeništvo drevne iranske religije, u doba Blizanaca, oko 5.500.g PKE, vremena koje je podržano od strane grčkih izvora. Settegastova se ovdje poziva na Zodijakalnu određenost vremena {"tajming"} temeljenu na preciznosti ekvinocija.
Doba Bilizanaca je trajalo od 6200. – 4300.g.PKE. Motiv dualnosti povezan sa sazviježđem Blizanaca konzistentan je sa središnjom temom iranske rekigije, apsolutnom kozmičkom dualnošću, Dobro protiv Zla. No ovaj tip dualnosti nije ono što nalazimo u gnostičkim naučavanjima. U "Ne na Njegovu sliku", ja razlikujem jedno-izvornu dualnost od dvo-izvorne dualnosti (dvo-izvorni hologram Philipa K. Dicka). Ovaj drugi je tipičan za gnostička pisanja. U Sofijinim Mitovima ne postoji unutarnja podjela u Božanstvu (Pleroma), no postoji anomalična projekcija iz njega, koja namješta, čini, dvo-svjetovni scenario.
Većina povijesničara ne koristi Zodijakalno određivanje vremena za uokvirivanje povijesnih i pretpovijesnih istraživanja, no Settegastova to izraziti čini. Indolog i mitolog Alain Danielou i kulturološki povijesničar William Irvin Thompson također su usvojili tu tehniku. Ja je osobno primjenjujem naširoko kroz ovih preko trideset godina rada.
Molim čitatelje da uzmu u obzir: Smještanje događaja pomoću precesije ne zahtijeva usvajanje vjerovanja da zvijezde utiču na ljudske stvari. Zodijačko doba je okvirni izum, usporediv sa geološkim dobima (Pleistocen), povijesnim razdobljima (Brončano doba) ili pak kultorološkom epohom (Tang Dinastija). Okosnica, poredak, Razdoblja predstavlja heuristički {istraživački} alat, a ne neki astrološki proturazlog ili prevaru.
Precesija je postala legitimna u akademskom istraživanju godine 1969., zahvaljujući objavljivanju Hamletovog Mlina od Giorgio de Santillane i Herte von Dechend, no knjiga nije sistematski primijenila precesiju u analizi povijesnih dodađaja.
( prvi dio)
bglavac
edin.kecanovic
