MARTINUS  GOVORI  O  PREHRANI  2

 

Pitanje:  Zašto čovjek ne bi trebao jesti meso ili životinjsku hranu? 

Odgovor:  Čovjek ne bi trebao jesti meso zato jer se meso i sve ostale životinjske tvari sa izuzetkom mlijeka, maslaca i sira ne mogu koristiti kao hrana bez izvršavanja ubojstva, a to znači uništavanja visoko razvijenog svjesnog života. S obzirom da zakon života za čovjeka, a time i uslov za zdravi organizam i sretnu sudbinu predstavlja ostvarenje šeste zapovijedi: «Ne ubij», hrana koja se zasniva na ubijanju svjesnog života nikako ne može, u skladu sa tim zakonom, predstavljati hranu za ljude. To je dozvoljeno divljim zvijerima jer je to za njih uvjet preživljavanja. Kada se ljudi u tako velikoj mjeri svojim konzumiranjem mesa spuštaju na stupanj razvoja divlje zvijeri, to je zbog njihove još uvijek neprevladane navike ili tradicije naslijeđene iz njihovog prethodnog životinjskog stanja. Čovjek nije primoran živjeti od hrane divljih zvijeri zato jer životinjska hrana za njega ni na koji način ne predstavlja uslov preživljavanja kao što je to slučaj sa divljim zvijerima. No, pored toga, stvaranje nesretne sudbine i narušavanje zdravlja, do čega postupno dovodi to prežderavanje leševima, u skladu sa time koliko čovjek u svojem razvoju postaje intelektualno i etički profinjen, bit će samo po sebi dovoljno da ukloni životinjske proizvode iz područja njegove prehrane.

 

Pitanje:  Zar konzumiranje biljne hrane ne uzrokuje jednako uništavanje života kao i konzumiranje životinjske hrane?

 

Odgovor :  Istina je da se biljni proizvodi, poput životinjskih proizvoda, sastoje od mikro-života, ali mikro-život u biljnoj tvari ne može osjećati fizičku patnju pri dnevnoj svijesti na isti način kao i životinjski mikro-život. Fizički svjesni život biljke sastoji se samo od sposobnosti nejasnog opažanja ugodnih i neugodnih iskustava. U najgorem slučaju biljka može osjetiti bol samo kao slutnju ili nejasni osjećaj neugodnosti. U situacijama u kojima bi se životinjski život previjao u strašnim bolovima, biljni bi život osjećao samo slutnju ili nejasni osjećaj neugodnosti i to samo kada su u pitanju korijenje, listovi, stabljike, sjemenke i nezrelo voće. Konzumiranjem zrelog voćnog mesa oko koštice jestivog voća ne događa se nikakvo ubijanje, jer ovdje mikro-život doživljava normalni i savršeno neometani produžetak svojeg životnog ciklusa time što je bio konzumiran kao hrana u organizmu. No vegetarijanska prehrana još uvijek se mora sastojati od gore-spomenutog korijenja, listova, stabljika i sjemenki jer zrelo voće ne stvara dovoljno zasićenje u probavnoj strukturi zemaljskog čovjeka. No ta struktura će se sa razvojem promijeniti u korist mesa i sokova zrelog voća koje će tada postati jedini prihvatljivi izvor prehrane zemaljskih ljudi.

      Taj isti izvor prehrane tada će zajedno sa profinjenim etičkim razmišljanjem i obzirom i brigom o zdravlju tijela stvoriti savršenog čovjeka poput Boga u čijoj atmosferi neće biti  današnje fizičke bijede sa svim bolestima i nasilnim uništavanjem i smrtnošću organizama.

Pitanje:  Ako netko, na primjer, doživi prisilno slijetanje na područje arktika gdje nema biljne hrane i gdje je dostupna samo životinjska hrana do koje se može doći lovom i ribolovom, da li se čovjek treba odreći takve hrane i prepustiti se smrti od izgladnjivanja?

 

Odgovor:  Prepustiti se smrti od izgladnjivanja znači počiniti samoubojstvo; počiniti samoubojstvo znači ubiti; ubijanje je kršenje šeste zapovijedi. No u situaciji u kojoj pridržavanje ili kršenje zapovijedi u jednakoj mjeri podrazumijeva kršenje njenih pravila ili propisa, ta se zapovijed dokida ili poništava. U toj situaciji šesta zapovijed ne postoji i zbog toga ne može biti prekršena. Ovdje, međutim, vrijedi drugi kozmički zakon, naime koji kaže: «od dva zla treba izabrati manje». Tada se postavlja pitanje da li je «manje zlo» prepustiti se smrti od izgladnjivanja ili je «manje zlo» održavati svoj život pomoću životinjske hrane sve dok se čovjek ne izvuče iz gore-spomenute situacije.

      Ovdje je nastavak života moguć samo na temelju fizičkog uništenja drugih živih bića. No napredni čovjek koji u svojem normalnom životu izbjegava princip ubijanja i po pitanju hrane i po pitanju svojeg odnosa prema bližnjima i koji, nadalje, svojom voljom i razumom radi na uklanjanju tog principa iz ljudskog načina života, više je zaštitničko i životvorno biće za druga bića od životinja koje on u postojećoj nesretnoj situaciji mora ubiti ukoliko želi živjeti i izvući se iz te kritične situacije. Prema tome, ako takav čovjek odabere smrt od izgladnjivanja dolazi do toga da se «važnije» biće žrtvuje u korist «manje važnog» bića i tu se prakticira veće zlo umjesto manjeg zla, što je zapravo istovjetno kršenju zakona ljubavi. Dakle, suprotno rješenje tog problema predstavlja «manje zlo» i ono se mora izabrati u toj situaciji.

Prevela sa danskog na engleski: Mary McGovern, 1989.

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden (21.03.2010.) 

 Copyright © Martinus Institut