Noć je bila gusta, teška, mirisala je na Smrt, umorni od prethodne bitke, Svjetlonoše odmaraju oko zapaljenih tinjajućih taborvatri. Oružja su im nadohvat ruku, ali ni najoprezniji među njima ni ne slute kakav im se užas prikrada zaklonjen Tminom Noći.

Prvo je nestao vjetar, ali su plameni jezici vatre i dalje titrali, iako su se dobrano smanjili, kao da ih nešto nevidljivo guši. Zatim je odjednom naišao užasan zadah truleži, zlokoban i gust te je potpuno ispunio dolinu. Iz Tame najdublje, bez zvuka ikakvog, obrušili su se Mrtvohodi okovani magijom koja im je omogućila prikradanje predatora.

Nekoliko stražarnika Svjetlonoša šaptom je palo probodeno crnim pikobodima Mrtvohoda, ali Vidani nisu spavali bili su dobro skriveni i čekali - nastalo je komešanje, tabor Svjetlonoša odmah se probudio! Alantael je izletio iz taborbivka s isukanim Oštrosijekom: Budite se svi! Napadnuti smo! Njegovi povici razbili su noćnu tišinu, ali i razbudili tek usnule Svjetlonoše.

Sudar živih i mrtvih bio je trenutan. Sve je iskrilo, opet udarci čelika o čelik, a Oštrosijeci su odsjecali trule ruke i oklopljene kosti ... Truplohoda je bilo mnogo, ali Svjetlonoše su sada bili potpuno spremni na borbu s njima. Divanine košnice Noćurica već su pogađale žutom vatrom prve redove Truplohoda spaljujući ih i pretvarajući u pepel.

Alantael je tražio vođu, nemalo se iznenadio kad je naletio na Nekromana osobno. Bez imalo razmišljanja Alantael je poletio na Nekromana koji je odmah prekrižio ruke u visini prsiju, crne Sjene polete na Alantaela, ali tog trenutka vatrena strijela pogodi Nekromana posred grudiju.

Dijete Vremena! Začuđen se iznenadio Nekroman: Opet ti! Alana je pogodila Nekromana strijelom koju joj je osobno dala Divana, strijela je bila premazana nekakvom čarobnom tekućinom od koje se Nekromanovo tijelo zapalilo. Nekroman se u vrtlogu vatre izgubi, a ostavljeni sami Truplohodi brzo su padali pod snagom oružja Svjetlonoša.

Prve zrake jutarnjeg Cenusa već su se pojavljivale, Svjetlost je bivala sve jača, Svjetlonoše su spaljivali trupla Mrtvohoda, a ranarnici su pomagali ranjenim ratoborima, Alantael i Divana sjedili su na srušenom stablu nedaleko od taborbivka: Nevjerojatno, kako su samo brzo pokušali novim napadom ... Čudila se Divana, dok je Alantael gledao prema horizontu: Pokušat će opet!