PIRAMITOLOGIJA

U zadnje je vrijeme prikupljeno obilje zanimljivih podataka vezanih uz prvobitne piramide, njihovu pravu namjenu, te ljude koji su ih izgradili.

Jedan dio tih podataka prikupljen je tijekom hipnotičkih seansi u kojima su se pojedinci vraćali u doba procvata civilizacija graditelja piramida; drugi dio potječe od vidovnjaka i medija koji su se nalazili u stanju transa; neke su zamisli, pak, preuzete od ljudi koji su iznijeli vlastito mišljenje o tome zbog čega su civilizacije graditelja piramida rasprostranjene širom svijeta.

Priča koja slijedi nastala je kao kombinacija svih gore navedenih podataka. Iako se radi o izmišljenoj priči, ona ipak obuhvaća neke fascinantne podatke koji bi se, u priličnoj mjeri, mogli pokazati vjerojatnima, te možda samo čekaju svoju potvrdu.

-----------------------------------------

Gdje sam? Nalazim se u nekom nepreglednom. . . ogromnom prostoru. . . ne postoje granice. Izgleda kao da nekakva magla dolazi odosvuda, tiho obavijajući topao, vlažan sumrak.

Svjetlost se širi kroz daleku bijelu sumaglicu, ona je jednostavno tamo, ne izvire niotkuda. Gdje sam to? Ne sjećam se kako sam tu dospio. Nejasno se sjećam toga tko sam i što sam, ali što se više pokušavam prisjetiti to postaje sve teže.

Svjestan sam vlastitoga tijela ali ga ne mogu vidjeti. Dok lutam polako i nesretno, prolazeći kroz oblake nalik dimu koji se valjaju, ne osjećam ni toplinu ni hladnoću. Izmaglica nije ni vlažna ni suha. Ne osjećam strujanje zraka. Čak ne mogu osjetiti ni površinu po kojoj hodam. Hodam li? Ne znam. Ipak, imam taj osjećaj laganoga kretanja koje me nehajno tjera prema naprijed. Sanjam li? Kako drukčije mogu sve ovo objasniti? Što radim ovdje, sam, na mjestu koje nalikuje čistilištu?

Stari par i Učiteljeva knjiga

Iznenada opazim dva lika koja se nalaze ispred mene. Dovoljno su daleko da im ne mogu jasno razaznati lica; dim koji se valja oko njih raščišćava se samo toliko da ih mogu letimično pogledati.

Stječem dojam da se radi o muškarcu i ženi, mada nose jednake svijetle bijele halje koje prelcrivaju njihova stopala i imaju rukave koji im lagano padaju niz ruke. Oboje imaju sjajnu kosu koja im seže do ramena. Jedno od njih ima kratku bradu.

Sada mogu razaznati boje na njihovoj odjeći. Plava . . . zelena . . .žuta .. . crvena .. . i narančasta. Ima i grimizne, ili je to blijeda boja lavande? Možda ljubičasta. Čudno ... izgleda kao da boje ne ostaju na istom mjestu kada ih letimice pogledam i tražim. Tamo gdje se nalazi taj par nema toliko svjetla kao ovdje gdje ja stojim; međutim, mogu vidjeti sjaj u njihovim očima.

Njih dvoje izgledaju ljubazno i procjenjujem da su stari šezdeset i pet godina ili tu negdje; ali na svoje čuđenje slutim . . . osjećam . . . moja mi intuicija odjednom kaže .. . da su stari stotine-tisuće godina. Čekaj. Nevjerojatno! Oni su vječni! Zamišljam li ovo? U kakvom se to novom svijetu nalazim?

Sada mogu vidjeti da se sa svake strane toga para nalazi stol. Na jednom stolu leži otvorena knjiga - golema knjiga. Nikada nisam vidio tako veliku knjigu! Sigurno je debela 120 cm! A dugačka je barem 180 i široka možda 120 cm!

Na stolu do muškarca nalazi se nešto što izgleda poput obrednoga pribora: nekoliko komada kamenja nalik draguljima; zlaćani kalež; velika kristalna kugla iznad koje se nalazi šipka što ju gotovo dodiruje, a na čijem se kraju nalazi bezbojni brušeni kamen.

Iznad stola-oltara visi simbol, simbol koji sam vidio prije ... a opet nisam vidio. Podsjeća me na ankh. No, umjesto da ima jednu vodoravnu crtu ispod omče, on ima dvije vodoravne omče; i umjesto ravne nožice ima nožicu sličnu staromodnom otpiraču, ali složeniju - ima tri strane i dodatno je izbrazdana.

Pokušao sam prići paru ali sam ustanovio da im ne mogu doći bliže no što se sada nalazim. Umišljam li sve to ili su oni stvarni? Čini se da govore ali ne vidim da im se usne miču! Možda ih čujem svojim umom umjesto ušima! Jer kad pomislim «Zašto sam ovdje?» dobivam njezin odgovor «Kćeri, izabrana si da dođeš pred nas kako bi naučila neke tajne koje su znali stari.»

Sada progovara starac. «Da sine, ali ne tolike tajne kao što su povijest - povijest zemlje i razlog zbog kojeg su počeci civilizacije obavijeni potpunom tamom.«

Ona ponovno progovara. «Upoznat ćemo te s nešto povijesne pozadine, nekim znanjem i s nešto mudrosti. To neće biti na tajnom jeziku, budući je za ljude tvoga vremena, na vašem stupnju razvoja, teško razumjeti naše tajno pismo. Ipak, razumjet ćete neke simbole kada jednom naučite o svojoj povijesti - i svoju povijest.«

Polako shvaćam da su oni drevne duše . . . drevna tijela. . . drevni učitelji. Ipak, kada ih slušam ne zvuče staro. Njihovi su pokreti vrlo meki i osebujni. Ispred mene je bezvremenost.

On pokazuje na veliku knjigu. «Ovdje je sadržana povijest onoga što je bilo - što jest - i što će biti. Ova knjiga nikada neće biti izgubljena, budući je neprekidno čuvaju određeni pojedinci, s vaše razine postojanja i izvan nje. Čuvari s vaše razine nisu i neće biti svjesni svoga osobitog poslanja sve dok ne budu trebali braniti Knjigu učitelja.

«Mnogi pojedinci s vaše razine izabrani su za čuvare različitih stvari. Neki čuvaju povijest; neki znanje iz univerzalne i zemaljske znanosti; neki su čuvari drugih pojedinaca s vaše razine; dok drugi čuvaju tijek stvari.

«Pojedinci postaju čuvari kada im se povjeri određena vrsta znanja koja im je dotad bila nepoznata. Neki koji su pozvani obavljati zadaću čuvara ne moraju nužno napustiti vašu razinu postojanja. Oni postaju ono što zovete duhovima.»

Starica nastavlja :Postojanje na vašoj razini raste i nastavlja se u pozitivnim i negativnim smjerovima, a opet nikada ne prestaje; jer kako su tvoji ljudi rekli, povijest se ponavlja, i civilizacija se ponavlja. Zbivanja, sve na zemlji i u svemiru se ponavlja. Postoje ciklusi unutar ciklusa - krugovi postojanja u krugovima. Povjereno ti je ovo znanje i sada razumiješ da se ono što je zapisano o sadašnjosti - što se danas događa ­zbilo u prošlosti i dogodit će se u budućnosti - ne jednom, već mnogo puta ponovno.

«Vrijeme i povijest preklapaju se mnogo puta. Neki događaji imaju kratak ciklus i ponavljaju se i vraćaju unutar minuta, ili dana, ili mjeseci, ili godina. Druge stvari ponavljaju se i vraćaju unutar desetljeća, ili stoljeća, ili tisućljeća - ali se vraćaju. To je osnovno prirodno pravilo. Zakon Svemogućega kaže da život dolazi i odlazi, ali ono što se događa čovjeku događa se ponovno i ponovno.»

Na ovoj točki svjestan sam kako moje razumijevanje raste. Ono što su starci rekli počinje djelovati. Može li biti da je to sve o čovjekovu postojanju? Sto će točno biti ishod samoga života? I kako izgledaju svjetovi koji tek trebaju doći?

Sada druga, više trenutna misao prolazi mojim umom. Ona mi se obratila kao svojoj kćeri, a on kao sinu. Zašto me vide kao dvoje različitih ljudi? Jesam li ja dvoje različitih ljudi? Svjestan sam svojeg postojanja pred njima, ali ne mogu u potpunosti osjetiti tijelo.

Žena se smiješi - i osjećam se lagano umiren. Kaže mi «Kćeri, znam da si vrlo zbunjena. Vidiš, ti jesi moja kćer, a ipak si u isto vrijeme i njegov sin; jer čovjek unutar istog zemaljskoga tijela nosi osobine oba spola u proporcionalnom omjeru. Oblik tvoje životne energije jednako je ženski i muški.

Ti također dosta toga razumiješ, ali moraš naučiti ne dopustiti da razumijevanje preraste u strah; jer kada se strahu dopusti da nade uporište, misli postanu jako, jako zamračene i ne možeš jasno vidjeti ili misliti.

Osjećam kako se na mene spušta mir. Razumijevanje nestaje i smireni, gotovo bezosjećajni osjećaji ispunjavaju moje biće. Vjerujem da mogu shvatiti sve što će mi biti povjereno.

Ona nastavlja, Ti si čovjek na zemlji danas - upravo u ovom trenutku. Mi smo također u prošlosti živjeli kao i ti. Tvoj je život za nas u budućnosti. Bilo nam je dopušteno doseći krajnji energetski oblik. Mi smo nekolicina izabranih da čuvaju i vode one koji su čuvari prirodnih zakona.

Životni oblici moraju se pridržavati temeljnih prirodnih zakona, također moraju imati nadzornike u energetskom obliku, budući da je i to ciklus unutar ciklusa. Kada životni oblik prestane postojati na zemlji, on može zauvijek nestati ili, zbog svog energetskog oblika, jednostavno biti izabran za nadzornika ili druge životne oblike odabrane da budu čuvari prirodnih zakona.

«Naš energetski oblik vrlo je moćan u usporedbi s tvojim nižim oblikom energije i zbog toga nam ne možeš prići bliže no što se sada nalaziš.»

Stotine pitanja počelo mi je padati na um. Želim saznati toliko mnogo! Ali ona podiže ruku niz koju lagano klizi dugi rukav.

Bolje je da puno ne pitaš. Umjesto toga, pažljivo slušaj budući imamo puno toga za dati tvome umu; tada više neće biti potrebe za pitanjima.

Atlantida i Lemurija

Sada progovara muškarac : „Sine, kao što se ti propituješ o svome porijeklu i znaš iznimno malo o počecima čovječanstva, tako smo i mi postavljali pitanja o našim precima. Naše znanje, podaci koje imamo, zapisi i drugi dokazi jednako su oskudni kao i vaši. Sve čega možemo biti svjesni i što nam je dopušteno znati jest to da naši preci - koji su ujedno i vaši preci - potječu iz civilizacije Maoth koja doista još uvijek postoji u središtu Zemlje. Ne znamo odakle su oni došli.

Rođeni smo i školovali se na kontinentu koji danas nazivate Atlantidom. U naše je doba postojao još jedan kontinent koji se nalazio u Tihom oceanu, vama poznat kao Lemurija. Stanovnici Lemurije nisu imali tako bogato znanje i razvijene tehničke vještine. Lemurijanci su se, svojim ograničenim znanjem, nalazili na razini istraživanja. Razvili su jedino tehnologiju za putovanje preko vode; plovili su morem da istraže zemaljsku kuglu i nasele se u drugim dijelovima svijeta.

Mi Atlantinjani, međutim, ne samo da smo mogli putovati vodom nego i ispod nje, a bili smo sposobni putovati i zrakom, posjećivati druge civilizacije u svemiru i vraćati se natrag u Maoth.

Prije Atlantide i Lemurije vladalo je doba previranja i uništenja, koja su zahvatila i zemlje u unutrašnjosti i na površini našeg planeta. Takvo što mora se dogoditi u svim ciklusima."

Starica je odobravajuće kimnula glavom i nastavila priču.

"Vidiš, kćeri, mi smo uspjeli ovladati kako unutrašnjom energijom Zemlje, tako i kozmičkom energijom iz svemira, ali nismo znali da skupljamo previše energije. Niti smo imali znanja ili sposobnosti pohraniti ono što smo prikupili. Da bi to sebi pojasnila, zamisli što se događa s voćem i povrćem, plodovima zemlje. Kao što vjerojatno znaš, prikupi li se previše plodova i ne pohrani li ih se na pravi način, oni će jednostavno strunuti i propasti. Kada se energija sakupi i potroši u potpunosti, ona se nastavlja gomilati - nikad se ne rasipa već postaje sve veća. Što veća energija postane, to ju se može manje kontrolirati, što se upravo nama dogodilo. Privukli smo više energije no što smo mogli pohraniti i potrošiti. Kao posljedica toga, ona je izletjela iz našega spremnika u obliku velike iskre, putujući između Sjevernoga i Južnog pola. Ta je iskra bila dovoljno velika da izazove katastrofu koju nismo mogli ni predvidjeti, ni zamisliti, čak ni uz sva naša tehnička dostignuća i stoljetnu mudrost.

Jednom kada je spomenuta iskra nastala, došlo je do lančane reakcije koju se nije moglo zaustaviti. Trebalo ju je pustiti da se nastavi i dosegne svoj vrhunac, kada su Atlantida i Lemurija doživjele svoj katastrofičan kraj. Oba su kontinenta bila uništena! Budući da je Lemurija bila ranjivija, taj se nesretni kontinent u stvari potpuno raspao, dok se stabilnija Atlantida razlomila na šest dijelova prije no što su je prekrile vode oceana."

Sada progovara starac."Da, razni dijelovi Atlantide potonuli su pod vodu. A sada, nakon desetina tisuća godina, potpuno su je prekrili oceanski nanosi koji su se polako taložili. Međutim, kako se na Zemlji i dalje događaju potresi i podvodna previranja, sve veći i veći dio Atlantide ponovno će se pojaviti. Cikličku promjenu na Zemlji najavit će ponovno izranjanje kontinenta Atlantide i spuštanje planina na dno oceana.

Prije nego li je Atlantida potonula, naši su očevi i djedovi puno toga postigli. Učili su nas da je Svemogući prisutan u cijelom svemiru. Naučili smo prepoznati svemirske cikluse i uskladiti ih s vremenskim, povijesnim i ljudskim ciklusima. Znanje o energiji prenijeli su nam naši preci.

Naučili smo izgraditi jednu građevinu, u koju smo pohranili naše znanstvene spoznaje, religiju i mudrost. Ona je, zapravo, bila energetsko spremište, te je istodobno odašiljala i primala energiju. Mi smo se i naši strojevi opskrbljivali i napajali energijom iz te jedne građevine. Hranila je i naše umove i naša tijela. Ona je oblikovala naša tijela.

Da - radi se o piramidi! Trebali smo samo jednu, a nacrt za izgradnju piramide napravljen je na temelju drevnoga znanja iz Maotha, svijeta iz unutrašnjosti.

Neki od naših maothanskih predaka osnovali su i naselili Atlantidu na površini Zemlje kako bi izveli eksperiment koji je trebao pokazati hoće li razvoj Atlantinjana na površini teći usporedo s razvojem unutrašnjega svijeta. Znali su za postojanje Lemurije, čiji je razvoj na površini tekao svojim normalnim evolucijskim tokom. Maothanci su također znali da će Atlantinjani u vrlo kratkom vremenu nadmašiti Lemurijance. To se uistinu i dogodilo.

Atlantinjani su na svojem kontinentu podigli piramidu sličnu onoj maothanskoj u unutrašnjosti Zemlje. Međutim, nisu uvidjeli da energija koju atlantidska piramida privlači naglo postaje neuravnotežena. To se dogodilo zato što je bila izravno izložena svemirskim energijama.

Do iste takve građevine u unutrašnjosti svijeta pristup je imala samo kozmička energija filtrirana kroz Zemljinu koru. Na površini, međutim, nije bilo nikakovog filtera, ničega što bi reguliralo količinu energije koju privlači i upija atlantidska građevina.

Odnos polariteta između vanjskog i unutrašnjeg svijeta počeo se mijenjati i postao je neuravnotežen. Kako je vrijeme prolazilo, razlika u električnom potencijalu postajala je veća i sve više prijeteća, sve dok, na kraju, latentna sila izjednačavanja, temeljni prirodni zakon, nije pokušala stabilizirati to veliko gomilanje energije. Tako je nastao spomenuti bljesak."

Priprema za opće uništenje

Sada govori starica. „Bljesak je trajao sedam godina. U tom smo vremenu uspjeli sakupiti svoje mudrace, znanstvenike, inženjere i vjerske poglavare, te smo ih smjestili u brodove ­u one koji su plovili morem, u one što su plovili pod morem i u one koji su letjeli zrakom.

Bila su pedeset i četiri broda - osamnaest pod vodom, osamnaest na vodi i osamnaest u zraku. Iz svake od te tri grupe izabrano je devet brodova za naše misije u drugim civilizacijama razasute širom Zemlje. U to su se vrijeme po cijeloj zemaljskoj kugli nalazili naši duhovnici, učitelji, matematičari, inženjeri, astronomi - učeni ljudi iz raznih disciplina, koji su dobrovoljno otišli u rijetko naseljene divlje zemlje kako bi pripitomili životne oblike koji su tamo obitavali i prenijeli im neko znanje.

Jedna od tih misija zabilježena je u vašim povijesnim spisima i poznata je kao Arka. Ime vašega tamošnjeg učitelja prevedeno je tako da ga danas znate kao Nou. Bio je upućen u sve životinje svijeta. Tijekom sedam godina koliko je trajao bljesak, sakupio je toliko životinja koliko je mogao smjestiti na brod koji zovete Arkom, u želji da te vrste spasi nadolazećega uništenja koje je zahvatilo cijelu površinu, a do određene mjere i unutrašnjost Zemlje. Noina arka mogla je ploviti po vodi i pod vodom, te letjeti zrakom. Prije no što je sveopće uništenje doseglo svoj vrhunac, taj je učitelj uspio na brod ukrcati dvije trećine životinjskih vrsta koje su u to vrijeme postojale i tako ih spasiti.

Na drugim mjestima pripremali su se ostali brodovi, na koje su se trebali ukrcati graditelji, inženjeri, znanstvenici, duhovnici i drugi. Mi smo se nalazili u odvojenim brodovima", govori ona pokazujući prema starcu, a potom nastavlja, ,,i naši su brodovi bili medu onima koji su preživjeli opće uništenje. Od početna pedeset i četiri broda preživjelo je samo njih devet." Zastaje na trenutak i potom dodaje, „Četrdeset i pet brodova, sa svim svojim putnicima, bili su izgubljeni."

Njezine oči počinju jače sjajiti. Ne znam je li to zbog suza koje oplakuju ono što se dogodilo ili pak zbog suza radosnica zbog toga što je uništenje napokon završilo. Ona se uspravlja u svom stolcu i nastavlja : "Na sreću, budući da Svemogući neprekidno upravlja postojanjem i nepostojanjem svih energetskih oblika, ja sam se našla na jednom od preživjelih vjerskih brodova. Vjerski brodovi nisu imali tako jak unutrašnji električni potencijal pa nisu, poput drugih brodova, pretrpjeli toliko mnogo udara nastalih zbog izjednačavanja potencijala."

 

nastavlja se...

www.val-znanje.com