Kako se Zemljani sve više oslanjaju na svemirsku tehnologiju, od GPS-a do meteoroloških satelita, prijetnja svemirskoga otpada postaje sve ozbiljnija. Dapače, stvari su došle do te mjere da lansiranje novih satelita više izgleda kao planiranje šetnje kroz minsko polje.

Naime, oko Zemlje potpuno nekontrolirano kruže deseci tisuća komada koje svakoga trenutka mogu uništiti komunikacijske satelite vrijedne desetke milijuna dolara. Samo je nedavno uništenje kineskoga meteorološkoga satelita Fengyun-1C balističkom raketom obogatilo orbitu Zemlje za još tri tisuće komada otpada. Ako bi došlo do sudara s letjelicom u kojoj je ljudska posada, gubitak života bio bi neizbježan.

Znanstvenici razrađuju više načina pospremanja svemirskoga smeća. Jim Hollopeter, primjerice, predlaže polijevanje smeća vodom kako bi otežalo i spustilo se u nižu orbitu, odakle bi se izgaranjem u atmosferi posve uništilo. Na Sveučilištu John Hopkins, pak, imaju dva plana: jedni misle kako bi svemirski laseri trebali “upucavati” smeće, a drugi da bi trebalo poslati raketu da “pokupi” otpad. Premda je ovakav plan postojao još 1996. pod nazivom “Projekt Orion”, tek se sada tehnologija dovoljno razvila.

Cijena je proizvodnje takvih lasera “razarača”, kaže voditelj projekta Jonathan W. Campbell, jednaka cijeni jednoga lansiranja Shuttlea - oko 500 milijuna dolara.

Agencija “Launchspace Training”, zadužena za prikupljanje ideja, ostala je začuđena lavinom koju je zaprimila: od korištenja mreža i velikih magneta do moćnih lasera koji bi trebali pretvoriti otpad u prah i pepeo. Ipak, i NASA i ESA se slažu kako je najbolji lijek - preventiva.