♥

Prvi put sam tu rečenicu čula u filmu „Kad jaganjci utihnu“ ('The silence of the lambs'), Anthony Hopkins & Jodie Foster. Dakle, svi znamo tko što glumi, ali kad je ona došla k njemu po informacije, on joj je upravo rekao gore navedenu rečenicu: ako on njoj nešto da, mora i ona njemu nešto dati kao protuuslugu.

Kasnije sam znala naletjeti na tu izreku i uvijek mi je to promaknulo da budem svjesna iste u životnom smislu, jer nisam živjela niti funkcionirala po toj izreci: 'ti meni, ja tebi'.

Dakle, kad sam nešto dala/davala, nisam ništa očekivala nešto zauzvrat ili kad sam primala nešto na dar, nisam se osjećala obveznom nešto vraćati, jer sam smatrala da ako se nešto daje od srca, onda se daje od srca i duše, a ne kao protuusluga.

I tako, prošli mjesec sam se susrela baš sa tom rečenicom u životnom smislu, dala sam nešto što sam mogla i koliko sam mogla, ne očekujući baš ništa zauzvrat niti u sam u sebi uopće pomislila na to, dok neki dan nisam imala jedan „razgovor“ gdje sam upravo u životnom smislu osvijestila to što sam učinila prošli mjesec: nešto sam dala osobi koju ne poznam, jer sam osjetila u sebi tu potrebu da baš to učinim, znajući koliko je taj dar toj osobi važan jer sam dobila povratnu informaciju o tome.

Kroz taj „razgovor“ koji sam imala neki dandobila sam jednu nelijepu poruku na koju sam se zatvorila i završila komunikaciju.

I danas sam, u razgovoru sa jednom prijateljicom, kad sam joj sve to ispričala što se dogodilo, osvijestila baš što mi se sve dogodilo tako da mogu reći: sretna sam što sam baš tako postupila, što sam išla kontra „quid pro quo - ti meni, ja tebi; usluga za uslugu“ i sretna sam što funkcioniram baš kontra te rečenice.