Drago srce

Oprosti što nisam bila brza u odgovoru, naime, bila sam zauzeta, ali zato evo me sada. Koristim priliku da ti se zahvalim na lijepom javnom pismu. Odavno ne dobih ljepše. Odavno mi nisu zaželjeli sreću! Zaželjeli su mi svašta, ali sreću, mislim, nitko. I znaš što? Ostala sam pomalo razoružana, bez riječi (što se meni rijetko događa, osim kada sam kao sada, raznježena), da mi netko na ovakav način ukazuje pažnju. Ne mogu bez propitkivanja, zaslužujem li ja to?

A znaš li kako je među nama dvjema uopće počelo? Nije to bilo prijateljstvo na prvi pogled. Ni na drugi. Ma i oko trećeg bi se sporile. Trebalo je proći vremena da se nas dvije kliknemo. Trebao je pucati led pod našim nogama, da bi ti vidjela tko sam ja, a i obrnuto.

Evo, i sve si fino nabrojala što te kod mene privuklo, pa da ja onda kažem što je mene kod tebe. To što si nepotkupljiva, što ne dopuštaš laskavcima da te drže u šaci, što si, uvjetno rečeno, iskrena. Kad kažem uvjetno, mislim da kod tebe postoji neprestana težnja da se koliko god je u tvojoj moći, držiš pravičnosti i istine. Što čak i kada posrneš, priznaš da si pogriješila, i to kod tebe nikada nisu šuplje riječi i mrtva slova na papiru. Istina, često zatupiš po svome nadugo i naširoko, ali tu odmah vidim svoju mamu. Dođe mi da ti kažem; mama skrati priču, pređi na stvar ili šuti. :))

Ovo što si rekla, pred kraj mail, da sam ti simpatična pa makar ti meni i ne bila, ne brini, simpatije su obostrane. Ne možeš toliko pogriješiti. No, nešto sam slično jednom ja također rekla jednoj članici magicusa. Sigurna kako ta ista više ne gaji prema meni simpatije kao nekoć. To kod mene prema njoj, nije ni za milimetar promijenilo stanje.  Kao da je moguće prestati nekoga voljeti, pa čak i kada taj više ne obraća pažnju na tebe ili te drugačije počne doživljavati? Ja kad volim, a druga strana ne uzvraća… pretvaram takvu ljubav (simpatiju), u moj „problem“ :)

I za kraj, drago mi je da si pismo završila sa vajranovim citatom o sreći. Bit će da nam jednako nedostaje.

Lijep pozdrav i tebi.