Bolna duša istinu sakriva
kroz pjesmu govori i
između redova o sreći
i o ljepoti življenja.
Pod vedrim nebom istina se ogleda,
prostrana mi livada i
list papira
jedina utopija.
Riječi ispisane
nisu iskrivljene istine,
ni listovi na grani
zbog njih ne trepere,
ali su one moj mir i
sigurno skrovište.
Kad šibaju oluje i
nebo se smrači,
kad izlaza nema ni
na mojoj livadi,
utjehu mi ispisana slova daju.
Zadovoljne duše,
riječima što putuju
imam svoju utopiju.