Ponekad me spopadnu misli: I kad nisam sama, sama sam. Takvo razmišljanje je tren kad me ulovi sjeta. Znam  i točno je; vedar čovjek nikad nije sam. Istina je da nemožemo uvijek biti vedri koliko god to željeli. To je proces života.

Tko to, što to upravlja našim životima? Jedan dan u meni razigranost, razbibriga,do besvjesti,pa se pitam dali je dobro toliko se opustiti.A onda iz dubine bića izroni sjeta kao neman,prekrije misli,uvuće se u svaku poru bića, naviru pitanja bez odgovora, pa se sad bori i pobjedi sjetu. Nije to samo kod mene,dešava se to svima. Uspjevam odagnati sjetu,ali priznajem da me takvo stanje prodrma i nije mi drago.

Osamljenost, usamljenost? Svatko se nađe u tom stanju duha. Na neki način volim usamljenost jer tada se mogu posvetiti sebi i svemu što volim.  Ako mi se nameće nešto što ne mogu prihvatiti,iako pri tome imam razumjevanja za tuđe mišljenje,poželim biti sama, usamljena i osamljena. Ispada da moje povlačenje znaći bijeg od stvarnosti. Ne, ne želim nikog povrijediti zato bježim,iako sam često ja ta koja je povrijeđena. Sama sa sobom najbolje se snalazim i razumijem svijet i zbivanja. Ne znači to da se udaljujem od svijeta. Moje misli i pozornost itekako su prisutne. U takvom stanju mogu, najbolje misliti analizirati, objasniti sama sebe i druge. I tada razumno djelovati. Po meni i usamljenost i osamljenost svakome mogu donjeti mnogo pozitivnog.Sve ovisi kako tko na to gleda.

Volim život,volim svijet, volim ljude, volim svoju obitelj.Kad se moje razmišljanje ne shvača,volim se povući u usmljenost. Pošto sam previše senzibilna, rađe se povučem, nego da nekog povrijedim.Tada se kao avet javi osamljenost. Ako ja imam razumijevanja i tolerancije za razmišljanja i djela svakoga tko je u doticaju samnom,zašto se to nebi primjenilo prema meni. Ne moraš prihvačati moja razmišljanja i postupke,ali pokušaj ih razumjeti. Kad se to desi neće biti usamljenosti ni osamljenosti.  Kod svakog se pojavi takvo stanje duha, kod nekog više, kod nekog manje. Stvar je u tome kako se tko sa time nosi.ALI,to je život naš svagdašnji koji nas vodi naprijed čvršće i jaće.