Panta rhei

Sve teče, sve se mijenja – izreka je starogrčkog mudraca Heraklita. Rečenica ima i nastavak: panta kineitai kai uden menei – sve se kreće i ništa ne ostaje neizmijenjeno.

Kakve riječi istinske utjehe! Ono što je nekad umrlo ili zamrlo, sada se ponovno rađa ili obnavlja – ali u promijenjenom obliku. Uskrs i uskrsnuće veličanstvena je proslava te vječne istine – sve teče i sve se mijenja. I sve ostaje isto! Dan za danom, mjesec za mjesecom, godina za godinom – svi se oni prelijevaju jedno u drugo poput vode na vodeničnom točku bez početka i kraja. Lunarni kalendari naljepši su dokaz toga; godina nije strogo omeđena nego se trinaesti mjesec uvijek prelije u sljedeću godinu uključujući je tako u cikličko gibanje svemira.

Tehnološke civilizacije sklone su zaboraviti Heraklitovu izreku. Određene kronometrom i ritmom stroja žive u vječnom strahu od kraja vremena. Ljudi u poznim godinama sa žaljenjem zaključe kako im je život brzo proletio. Kao da je to bilo jučer, česta im je uzrečica. Strah od kraja sveprisutan je i u našoj civilizaciji koja je gotovo zanemarila osnovnu poruku Uskrsa, tog praznika nasađenog na poganske svetkovine proljeća i zelenila. Panta rei, govori nam Isus s križa koji uskrsne svakog proljeća.

Stoga podignite zabrinute glave pune recesije! I ona će se rastopiti u vječnom kruženju elemenata. Za godinu dana nitko se neće ni sjetiti Sanaderova tenka i „borbe“ za očuvanja radnih mjesta. Uzmite pero u ruke – metaforički rečeno – i pogledavši u sebe i oko sebe – pišite o tomu što vama predstavlja ovaj veliki kršćanski praznik. I ne samo kršćanski…pišite o svojim doživljajima proljetnog buđenja, obnove vjere i nade, obnove ljubavi prema sebi i svijetu.

Možda ste bili na nekom zanimljivom satsangu posvećenom novim počecima? Možda ste prisustvovali proslavi proljetne ravnodnevnice ili ljetne dugodnevnice?  Možda ste zurili u proljetno sunce u njegovim „zlatnim satima“, u zoru i suton? Što ste osjetili, što ste doživjeli? Možda ste se digli nakon duge mračne bolesti i sada doživljavate kolanje životnih sokova kao najveće čudo i dar?

Ufanje, ljubav i vjera u trajanje života na Zemlji svugdje su oko nas. Dokaze vječnosti nalazimo u kapljicama rose što ispare na suncu, a sutradan ujutro ponovno su s nama. Vidimo ih u svojoj djeci koja u budućnost nose naše osobine, crte lica i sličnost karaktera. Doživljavamo ih u cvjetnim lončanicama koje tjeraju nove izdanke. U ličinkama i leptirima, u novim mačićima i psićima…U krajnjoj liniji i u našim želucima koji nam radosno poručuju da su željni šunke, jaja, hrena i mladog luka. Pišite o jelima koja spremate ovih dana i koja najradije jedete vi i vaši ukućani u proljeće i u doba uskršnjih praznika. Pišite o velikom proljetnom spremanju koje nas ponekad podsjeti na naše biološko porijeklo i želju da nam brlog bude čist i uredan. Pišite o svojim usponima i padovima! I oni su dio cikličkog gibanja.

A mi ćemo, kao i obično, bogato nagraditi vaše napore, lijepim i korisnim štivom i drugim nagradama.

Magicus