Naslov ovog teksta bi mogao glasiti i zašto volim alternativna liječenja i ne bi bio pogrešan. Naime, čak i za banalne stvari, preglede, pretrage, čak i kod svog kućnog liječnika se morate naručiti, a o operacijama da i ne pričam. Odnedavno se navodno morate naručiti i na hitni prijem, pa po čemu je onda on hitan?

Dok čekate svoj termin dobro provjerite kakve ste uputnice dobili, jednokratne, uputnice koje vrijede mjesec dana, tri mjeseca ili neku koja vrijedi do obavljenog pregleda.

Realno, postoji mogućnost da dobijete krivu uputnicu, dočekate termin, odete u bolnicu i vratite se doma neobavljena posla i onda opet "jovo nanovo", sve ispočetka, novo naručivanje, novo čekanje, pa to mogu podnijeti samo zdravi ljudi, bolesni trebaju liječenje koje je eto na čekanju.   

Druga realna mogućnost je da obzirom na duljinu čekanja zaboravite na svoj termin, jer ste prestari, jer ste prebolesni i opet se vrtite u krug, opet novo naručivanje i novo čekanje.

A ima tih praznih krugova i kada konačno dočekate taj svoj termin. U istoj bolnici, na istom odjelu, za istu stvar šetaju vas iz ordinacije u ordinaciju. U nekoj ordinaciji vas pogleda jedan specijalist, u nekim ordinacijama njih nekoliko se izredaju i svi moraju nešto napisati. 

Imate sreće ako naiđete na nekog samilosnog doktora koji će si dati truda i pregledati snop narudžbi u vašim rukama i barem jednu zgužva i baci u koš s usputnom izjavom (koja nije isprika): "Ovo vam neće trebati, jer ćete opet doći k meni i reći ću vam isto što vam i sada mogu reći" i tako vam ušpara barem jedan prazan krug u tom beskonačnom kruženju, koje i jest krivo za liste čekanja. 

Mrzim ići doktoru, to je gore nego u Kafkinom Procesu (kako je taj čovjek bio vidovit).

Danas sam otkazala operaciju koju trebam i na koju čekam mjesecima, jer sam se u međuvremenu razboljela od nekih drugih boleština i takva ne mogu na operaciju, bilo bi to prerizično. Otkazala sam operaciju, ali kako? Nakon 200 poziva, od toga 100 na broj sa narudžbe koji je naveden za slučaj otkazivanja, a 101-vi put su se udostojili javiti i samo mi dali novi broj, koji sam opet 100 puta morala zvati i jedva ih dobila. Baterija na mobitelu se ispraznila od tog zivkanja, o tome da mi je to diglo tlak da i ne pričam, katastrofa modernog zdravstva.

Lijekove koje moram uzimati naručim e-mailom, sve što mogu kupiti bez recepta kupim ako mi je nužno. Ako baš moram doktoru jer trebam neku hitnu pomoć odem privatno i platim, a takve usluge tražim na mjestima bez naručivanja, jer i privatnici si dižu cijenu naručivanjima.

U kući uvijek ima barem desetak vrsta čajeva, neke sam i sama ubrala, meda i medicinski ugljen za gastro-tegobe. Ako baš nemam ugljena, dvopek i čaj ili dobra stara prežgana juha naših baka je savršen lijek. 

Nijedan alternativac vas neće naručiti za godinu ili više dana, a kada mu dođete, osjećat ćete se kod njega kao ljudsko biće, gledat će u vas, a ne kroz vas. I pomoći će vam!