Klimala je glavom u  znak razumijevanja....barem sam tako mislila....

Osvanulo je sunčano jutro........Subota......Kao i svakog  vikenda i ovaj je bio miran......Bez terapija nema stresa u nama pa time niti u  pacijentima...

Nalazila sam se u sobi pri kraju dugog hodnika....Oštar zvuk alarma za požar dreknuo je iznenada, upravo u trenutku kad sam češljala jednu stariju pacijenticu u namjeri da joj ispletem pletenicu.

Češalj mi je ispao iz ruke.....Na nekoliko trenutaka sam se ukipila na mjestu.....

Ne , to nije moguće....Ne u mojoj smjeni......To je ona akcija Ništa nas ne smije iznenaditi......Netko se dobro zabavlja....

Protupožarna vrata odsjekla su onaj dio odjela gdje sam se nalazila. Nije mi ništa drugo preostao nego sletjetiti niz stepenice u rascvalo dvorište, trkom zaobići zgradu i ući na boćna vrata.

Na putu, sva zadihana, suoćim se licem u lice s vatrogascima, u punoj ratnoj spremi...kao u američkim filmovima....sjekira , maska, cijev za vodu....Tutnjali su hodnikom....

Pod je zavibrirao....Meni samo što nisu noge otkazale poslušnost....

Vidim ih idu pravo u sobu žene iz Katara......

Zapuhne me miris tamjana...meni se upali lampica....

Htjedoh zadreknuti:"Stanite!", ali bilo je već prekasno....

Sa bocom za gašenje požara jedan je već uletio u prostoriju pršteći bijelu pjenu gdje god je stigao.....

Osim dima ništa se nije vidjelo......a onda je iz njega izronila mala spodoba u bijelom...samo su oči bile dvije tamne mrlje ....

S rukom na ustima pokušala sam zadržati smijeh od prizora.....

Svi stoje ukipljeni....onaj vatrogasac sa bocom u zraku kao da se zaledio...zabezeknuto gledajući.....

"Ajme Ajša, ti ne samo što si otjerala zle duhove iz Klinike, već iz cijele Švicarske!" - rekoh joj kroz smijeh...

Pogledala me zbunjeno, tjerajući dim od sebe.....

"Tko su ovi?"- upitala me....

"Vatrogasci, a tko drugi...Zadimila si skorom pa do Boden jezera.....Koliko si tamjana zapalila?

" Cijeli paketić. Sigurno je sigurno!"---rekla je nerado....

Šta reči na to? Žena od akcije! Sa "malom dozom" pretjerivanja...

Još smo se dugo smijale, pokušavajući sa nje skinuti dijelove odjeće.....

Dim se zadržao još danima......Kćer smo morali premjestiti u drugu sobu...

Ajša se od toga dana nekako promijenila. Postala je blaga , popustljiva....Sva ona energičnost i oštrina u pogledu kao da je netragom nestala...Nasmijala bi se svaki puta kad bi me vidjela...

Kćer je učinila male pomake u rehabilitaciji....za njih dovoljne....

Otišli su nakon nekoliko mjeseci zadovoljni.....

Ajša me izgrlila..izljubila na odlasku...sa suzama u očima....

Sad mi samo recite da tamjan ne djeluje čudotvorno.....