Mnogo sam puta na raskršćima gluhim stala

Pod zvijezdama koračala sam mala

Vjetar mi je rasipao snove poput cvijeta maslačka

U beskraju bivala samo jedna neprimjetna tačka

Mnogo sam puta k sebi privila tugu

Kao prijateljicu , kao dobrovoljnu drugu

Noć je poput crne ptice u meni noćivala

Sama sa sobom često sam bivala

Ratove sa mnogo jačim često sam vodila

I bespućima duše  u tišini brodila

Neshvaćena , sama,  snove sam prela

Žedna utjehe tražila anđeoska vrela

Budila se nevoljena u jutra snena

Uz krevet dočekala bi moja me sjena

Spoticala se na kamenčiće na putu

Ispraćena kišom, kabanicu bih skidala žutu

Oko mene predjeli se rasprostirali sivi

Govorila sam sebi, tako se ne živi

I rekla sam sebi , sada je dosta

Uzde sam otela od crnog jahača

Prošlost neka  bez mene korača

Anđeo čuvar otro je moje suze

U susret pohrlile su mi nasmijane muze

Sjene dragih duša blagoslov mi dijele

Pronašla sam svoje nebo i oblake bijele

U mene teče ljubavi nepresušno vrelo

Obukla sam vječnost kao svečano odijelo