II vatikanski koncil, vjeronauk u školama, nedjeljna misa na državnoj televiziji i...

Ma znam ja da smo mi "zemlja vatikanska", Vatikan nas je osnovao, pratio kroz sve vrijeme, prvi priznao našu samostalnost nakon osamostaljenja, ali neke stvari mi ne idu pod kapu...  

Imala sam 10 godina kada je održan II vatikanski koncil, još se sjećam misa na latinskom jeziku i svećenika okrenutih leđima narodu i licem prema oltaru...

Sjećam se prve mise na materinjem jeziku i ganuća koje mi stezalo grlo...

Sjećam se postavljanja oltara prema puku ispred glavnog oltara prema kojem je uvijek do tada svećenik gledao...

Sjećam se i odredbi II vatikanskog koncila koji je najavljivao vjetrove promjena u katoločikoj crkvi, novu Ekumenu, dijalog i drugačiji odnos prem drugim religijama i drugačijim vjerovanjima...

I do kuda smo stigli u proteklih 59 (uskoro 60) g. - što se promijenilo i jesu li to prave ili kozmetičke promjene...?

Pao je komunizam, vratili su vjeronauk u škole, ali ne vidim da Židovi, Muslimani ili pripadnici nekih drugih religija imaju svoju vjersku obuku u državnom školstvu...

Djeca sve ćešće umjesto vjeronauka biraju ETIKU, što nikako nisu iste stvari, mislim da bi etika trebala biti obavezan predmet bez obzira na religioznu pripadnost...

Nitko ne pokazuje želju ili hrabrost da uvede povijest religija kao zamjenu za vjeronauk koji treba poučavati u crkvi, jer njoj pripada i u nju spada...

Uveli su redovnu misu na državnu televiziju, ali još nisam vidjela autentičan židovski, muslimanski ili neki drugi vjerski obred u redovnom tv programu...

Ima još kozmetičkih promjena; predstavnici naroda mogu čitati liturgijska čitanja, sva osim evanđelja, njih i dalje smije čitati samo posvećena osoba, tj. svećenik...

U početku su ta čitanja povjeravana samo muškarcima iz naroda, ali već duže vremena i žene pripuštaju u tu "svetu čitaonicu..."

Ista stvar je i s ministrantima, nije to više povlastica samo za dječake, sve češće vidim i djevojčice u ministrantskoj odjeći oko oltara...

Da me netko pogrešno ne shvati volim pratiti mise na HRT1, volim sakralnu umjetnost i svu tu religioznu simboliku, uvijek u nekoj drugoj crkvi, garniranu živopisnim lokalnim folklorom, naravno i često puta osebujnom crkvenom glazbom, sve su to dragulji u kruni ljepote naše lijepe zemlje...

Većinu toga ne bih nikada vidjela da nije bilo televizijskih misa, a zahvaljujući sjajnim tv snimateljima, vidim da imamo veliko sakralno bogatstvo...  

Odslušam ja i propovjed, i uvjek gunđam za svoj račun kada se ta tv propovjed pretvori u politički govor...

Ali vjetrovi promjena sporo i teško dopiru u konzervativne  crkvene krugove i teško puštaju osvojene prostore...

Ja sam za to da se vjeronauk vrati u crkve, i ostale bogomolje, kamo i spada...

Ako misa ostaje u redovnom programu HRT1, pokažite ljudi i obrede drugih religija...

Budite parlamentarni, ovaj, budite u duhu II vatikanskog koncila...

Vjerovat ću u promjene kada zaredite prvu ženu za svećenicu i kada ukinu celibat, jer to nije bila Isusova naredba...!