Tamna strana kompetitivnosti...

U svijetu polariteta takmičenje je neizbježno i pravi je zamašnjak u razvoju i napretku civilizacije...

Takmičenja donose dinamiku i održavaju napetost koje ne daju svijetu da stane...

Skupljači superlativa "naj" često opsesivno cijeli život posvete samo jednom području života...

Ako im zlosretna sudbina oduzme mogućnost natjecanja, takvi opsesivci često potonu u najdublju depresiju...

Guinnessova knjiga rekorda (Guinness World Records) skuplja rekorde i rekordere svake godine, u kojoj se pojavljuju često i oni koji nadmaše sami sebe i svoje rekorde... 

Natjecanja stvaraju teške rivale i često doživotne suparnike...

Iz ganjanja rekorda se rađa hipeprodukcija. hiperpotrošnja, hiperiscrpljivanje prirodnih resursa, a to donosi na kraju hrpu odbačenih stvari, i brda smeća...

I ne zaboravimo polaritete, pa često oni koji ne mogu držati korak s naj-boljima, postaju u načemu naj-gori, jer i to je superlativ koji privlači pažnju svijeta...

To je tamna strana kompetitivnosti...

Naravno, imperativ i lijek bi bio postati najbolji čovjek...

Najbolji čovjek je rijetko na prvom mjestu, jer dobrobit obitelji, prijatelja i zajednice uvijek stavlja na prvo mjesto...