Ljubav ( ili kako voljeti punim srcem)

Imate li ponekad osjećaj da jednostavno ne znate ili ne možete voljeti punim srcem? Kao da je neki veo na vašem srcu koji ne dopušta da se ljubav prolije Vama, Vašim srcem, tijelom…? Zašto je tomu tako? Bojimo li se voljeti u potpunosti, jer samo tako možemo otpustiti tone mentalnog i emocionalnog otpada koji nas čini teškima, tromima? A mi zapravo mislimo da nas štiti?

 

Voljeti punim srcem znači dopustiti srcu da bude otvoreno za ljubav. Ako srce ima tugu, strah, tjeskobu, krivnju, neopraštanje, kritiku…. kako će biti u stanju voljeti? Mene taj problem vec dugo muči jer mentalno znam da imam tisuću razloga voljeti a opet… Nikako da osjetim puninu, veličanstvenost ljubavi.  Sve dok nisam isprobala sljedeće:

 

 

Sjela sam u miru i napisala na papir imena svih ljudi koji su me ikada iritirali, ljutili, prema kojima sam osjećala zavist, kojima nisam oprostila…dug popis, dug..

Zatim sam išla od imena do imena… Svakom imenu sam dala lice, posjela ga ispred sebe, rekla mu da mu opraštam i da ga otpuštam… negdje je išlo lako, negdje sam trebala staviti ljude u balon helija da odu od mene, toliko je bilo teško…

 

U trenucima kad bi moj ego podivljao, mirno bih mu rekla: dragi ego, molim te sjedni do mene i šuti! Da samo vidite kako ego sluša kad mu se kaže!

I onda.. moje je srce bilo prazno…prazno od težine godinama nakupljanih boli…sve dok toplina, svjetlost i suze radosnice nisu stigle kao davno zaboravljeni prijatelji…ispuniti prostor koji je oduvijek bio njihov..

Danas Vam svima želim Ljubav dragi moji.

Volim Vas.

Tina