Dovoljno je…
da sklopim oči
I utonem u spoznaju
bića svoga
Poslušam srcem
i kao da sam ušla
u simfoniju
svijeta koja je dio
moga sna…
mojih htjenja…
mojih želja…
Osjećam kao da
se stopila java sa snom
Neko nevidljivo čudo
istinskog postojanja
koje nadahnjuje moju dušu
predivnih iluzija
I osluškujem tihi
jecaj violine koja svira
note mjesečeve sonate
a u meni se pobude sjećanja
neke lijepe slike
koje izlaze iz
zagrljaja duše u kojoj
se skupljale godinama
Ili možda samo trenutak….
Kao da čujem šapat Muze
koja izlazi iz srca
i ulazi u dio stvaralaštva
jednog vremena
ispisano mojom rukom
nadahnuća u trenutku
mira i spokoja…
Izranjajući iz rijeke sjećanja
uz drhtaj nebeskih struna
nastane još jedan
trag satkan od slova
koji će krasiti
knjigu mojih snova ..
Helena Horvat
bglavac
irida
