TREN

Još uvijek krhka ticala
Drhtavo opipavaju
Zid u dnu slijepe ulice
Posljednjeg razgovora

 

Krila se samo bešumno
Sklapaju i rasklapaju
Tek da se ne zaboravi
Kako je ogromno nebo

ivana

 

 

MIRIŠE NA SVE

 

Uz tihe zvuke sutona

s neba su lelujale

žarke svilene

plamteće marame

u vrtloge na postelju

i gaseći se dodirima

ostavljale na tijelima

blagotvorno prohladne

plave krupne kaplje

svježih mladih izvora

potpunoga smiraja

u međusobnom stapanju.

 

Samo su još nosnice

uzdrhtalo ponirale

u gusti miris

koji se zove SVE

i napokon se moglo

disati.

 

ivana

 

 

VODA STIJENI

Prekrasno je tihog dana

kad mi bude dopušteno

da kroz tvoje sitne bore

lagano grgoljim.

 

Al' kad krene jugo teško

i zavalja mene prema tebi,

probaj shvatit, draga stijeno,

da to vjetar svoju snagu

protiv tvoje slama.

 

Da je meni da sam jača

od tog vjetra svadljivoga,

zar bih ja o tebe tukla ?

Lizala bih toplo, mokro

svaku poru, stijeno draga.

 

Milovala tvoje školjke,

račiće, koralje, alge.

Blistala bih tvojim

odraženim gordim likom,

samo kad bi vjetar stao.

 

Spokojan bi život bio -

ti na suncu, ja na suncu !

Prisjeti se takvih dana

i razumi jednom

da te silno volim.

 

ivana

 

 

LUBENICA

 

Tvoji su prsti pružali

komadiće slatke lubenice

koju si čistio.

 

Moji su prsti jecali

od tuge što smiju dotaći

samo lubenicu.

Oči su unatoč tome

ispisale nastavak pjesme.

 

ivana

JA DRUGO NE ZNAM, NEGO TO

 

Do zadnje biljke, bože moj,

Do zadnje vatre plamene,

Do zadnjeg čistog izvora

Koji nam ikad podariš,

Ja ću pod grmom sjediti

I juhu utjehe kuhati.

 

Ponestane li izvora,

Imat ću suza u očima.

Ponestane li zdjelica,

Imat ću vrele dlanove.

Ponestane li žerave,

Ja svoju nosim u srcu,

Da zadnji čovjek ne luta

Bez odmora i okrijepe.

 

ivana

 

VRELO SELO

 

Tu, jedino tu je mogla ostati

U najžarčem selu na hridima

Haljina moja bijela i tanjušna.

 

Tu, jedino tu je mogla čekati

Zoru sa prvim zlatnim tracima

Koji se cijede kroz platno na obzoru.

 

Tu, jedino tu zrak uskih ulica

Ječi i pjeva ciličući

Dok haljina i ja mahnito

Jurimo dolje na obalu.

ivana

 

 

SAD

Ovo je tren kad se sve zavjese

Šapatom rasplinjavaju.

Ovo je tren kada ničice

Svi zarovi, magle i koprene

U najdalje daljine poniru.

 

Ovo je tren u kom nipošto

Ne postoje više čekanja.

Ovo je tren što se obara

S neba ravno pred čovjeka.

 

Koljena sama klecaju.

Dlanovi naprosto moraju

Zagrabiti žive žerave

I ispariti se u krilima

Plavetnih noćnih leptirica.

 

ivana

 

 

TIHA PJESMA

Leptiri se roje, moja uspomeno.
Začimaju šare sitnih gusjenica
tamo gdje je šipak naše kutke
zaklanjao kao da nas nije bilo,
dok su sati tukli iza grana
vrelinom za stranca nevidljivom.

 

Trave su se hitro uspravljale.
Staze su se redom zasipale.
Mušice su zrakom zastajale.
Srne su se uz nas provlačile.
Svo je bilje mirisima uzdisalo.

 

Zanijemio si mojim imenom.
Opustjela sam tvojim dodirom.

 

 ivana

 

 

O D J E C I

Tek jedan znani krajolik,
vizura nekog lutanja,
urlikom stegne zavrtanj
i zategne na rub pucanja
jednu te istu žicu sjećanja
odoljelog zaboravu življenja.

I ja se zgranem: još je tu !
Tad sijevne strijela uzdaha
kroz cijelu sjetnu mene.

Zatim polako do sumraka
jedna po jedna žica izranja
i cijela se harfa prostire
grgoljeći mirise i zvukove
dana koji više ne postoje
nigdje do u mom zvonkom srcu.

Smiješak se penje do usana.
Čega bi bilo, do li nesluha,
da nije bilo davnih treptaja ?

 

 ivana

 

 

OBIČNA IVANA MALA

Postoji tek slućena mogućnost
da ću baš tu, u ovoj vali,
zaroniti pod zube škrape
da pogledam tu pjegavicu
sa manje straha ravno među oči
jer ćutim da tu gore jesu ruke
koje će paziti na moju bovu
i gledam je li stvarno tako...

Ja stvarno nisam znala
da dolazim baš po to...
I nisam sigurna ni sada.
Provjeravam bovu, ruke i konope.

Ohrabrujem sebe.

ivana

 

  

 

 

VIVA CANARIA

 

buććć :)