Spomenuli smo da se, kako bismo djelovali etično, svjesno za to moramo opredijeliti te oblikovati svoju čvrstu nakanu da će naše djelovanje biti u skladu sa pravilima i etikom. Želi li čovjek postati dobar i usvojiti etiku kao vrednotu i cilj na pravom je mjestu etičkog djelovanja.

Medjutim, visok stupanj inteligencije, različite sposobnosti, profesionalne kvalitete iscijelitelja ili bioterapeuta same po sebi nisu dovoljne. osim ovih kvaliteta, moramo razvijati i duhovne komponente.Posebice je to važno radi razvijanja imunosti na različite bolesti koje bi iscijelitelj lako mogao 'preuzeti' od oboljelog, a to se dogadja na višim razinama našeg postojanja u koje niti iscijelitelj nema uvijek uvid. Takav oblik preuzimanja bolesti posebno je opasan. Zato uporno upozoravam da je iscijeljivanje bioenergijom opasno kada energijski liječimo simptomatsko, kad tek uklanjamo simptome koji se očituju u energetskim blokadama, umjesto da obratimo pozornost na to gdje bi u čovjekovoj duševnoj razini ili duhu mogao ležati uzrok bolesti.

Bioenergijsko djelovanje usmjereno na simptomatsko energijsko iscijeljivanje, kada samo dovodimo 'dobru' odnosno odvodimo 'negativnu' energiju, kao što se to prakticira u pojedinim metodama bioenergetskog iscijeljivanja, može se razviti i u smjeru crne magije, odnosno opasne manipulacije.

Razvija li bioenergetičar moć djelovanja sa nevidljivim razinama, a zatim tu moć zloupotrebljava odnosno neetično postupa, to može poprimiti neslučene razmjere. Poslijedice će snositi sam, ali i njegovi najbliži, a prenijet će ih - to tvrdim sa punim povjerenjem - i na svoje potomke.

Zadatak iscijelitelja izniman je već i po iznimnosti zahtijeva koji Univerzum pred njega postavlja.Odgovorno postupa isključivo onda kada svoj način života u potpunosti podredi svom radu.A taj rad je mnogo više od profesije, to je poslanje.

u nastavku :KODEKS ISCIJELITELJSKE ETIKE