Opsežnom izložbom Venera iz Willendorfa i zagonetke umjetnosti kamenog doba u bečkom Prirodoslovnom muzeju (NHM), obilježena je stota obljetnica otkrića drevnog kipića, koji je do danas ostao obavijen mnogim tajnama i znanstvenim nedoumicama.
Pronađena je svega 25 cm ispod površine zemlje, u sloju pepela u austrijskoj regiji Wachau, ne bi li već sljedećeg dana bila premještena u Prirodoslovni muzej austrijske prijestolnice, gdje se otad čuva kao najpoznatiji objekt starijeg kamenog doba.
Čitave generacije posjetitelja nisu, međutim, nikad vidjele izvornu Veneru, jer je Muzej pokazivao samo kopiju gole, popunjene žene, dok je original 90 godina drijemao zatvoren u trezoru.
Prava Venera je prvi put pokazana javnosti 1998. na izložbi Četiri milijuna godina čovjeka u bečkom dvorcu Schönbrunn, nakon čega je vraćena u Muzej, gdje se otad čuva u zaštićenoj vitrini.
Willendorfsku Veneru, prethistorijsko umjetničko djelo s najviše slikovnih reprodukcija, rese mnoge posebnosti.
Prema Walpurgi Antl-Weiser iz Prethistorijskog odjela Muzeja nikad ranije nije pronađena figura koja bi bila očuvana u cijelosti, te koja bi tako jasno upućivala na svoj arheološki sloj da joj se mogla odrediti dob.
Utoliko je čudnije da Venera nikad nije predstavljena znanstvenoj javnosti.
Jedini razlog toj činjenici Antl-Weiser naslućuje u svađama, koje su nakon Venerina otkrića buknule među trojicom arheologa koji su je iskopali.
 |
Venera, nastavlja stručnjakinja iz NHM-a, vrijedna je već stoga "što nam daje osjećaj da preko nje možemo ući u misaoni svijet ljudi ledenog doba – što nam, naravno, uspijeva tek u skromnim razmjerima".
Venera iz Willendorfa najstarija je austrijska iskopina iz starijeg kamenog doba. Statua od vapnenca, visoka svega 11 cm, isprva je bila premazana debelim slojem crvene boje, a izrađena je alatom od kremena.
Jedino što se o njoj pouzdano zna jest činjenica da se njome željela prikazati žena, bilo kao simbol plodnosti, bilo kao boginja.
Neki znanstvenici ipak sa skepsom gledaju na teoriju po kojoj je punašna Venera trebala simbolizirati plodnost.
Figure Venere često predstavljaju zrelije žene, ističe Antl-Weiser, "a pretjerana plodnost za lovce kamenog doba nije mogla biti nešto osobito poželjno, jer bi samo ometala mobilnost nomada".
Slične figure, iskopane diljem Europe, pokazuju da su određene ideje kod prikazivanja žene bile rasprostranjene po čitavom kontinentu: Noge i lice u pravilu nedostaju, ruke su smanjene, a spolna obilježja vidno izražena.
Morale su postojati osobe koje su služile kao modeli, pretpostavlja Antl-Weiser. Na to upućuje naturalistički izgled, primjerice, naslage sala oko koljena i kukova.
Ipak, zbog pogrešnih proporcija ne može biti riječi o vjernom prikazu tadašnjih žena, a teško je pretpostaviti i da bi u tadašnje doba umjetnost bila sama sebi svrhom, pa bi se vjerojatnije moglo raditi o predmetu korištenom u ritualne svrhe.
Nejasno je i mjesto izrade willendorfske Venere, te odakle potječe vapnenac od kojeg je napravljena.
Povodom obljetnice njena pronalaska NHM je angažirao geologe da pronađu izvorište sirovine.
![]() Fanny
Foto: NHM');" src="http://www.net.hr/2008/09/02/0257007.17.jpg" width=310 border=0> |
Prvi rezultati, ističe se u Muzeju, već postoje, no još moraju biti podvrgnuti podrobnim analizama.
Uz willendorfsku Veneru aktualna bečka izložba prikazuje i niz njenih sestara, poput Fanny s Galgenberga, koja – nastala prije otprilike 32.000 godina – predstavlja najstariji prikaz žene ikad pronađen u Austriji, a po nekima i najstariji ženski prikaz uopće.
Za razliku od kasnijih kipića, Fanny, međutim, predstavlja vitku ženu u momentu pokreta. U povodu otkrića Venere iz Willendorfa predstavljena je i unikatna trodimenzionalna poštanska marka.
Izvor: www.net.hr
|
irida
bglavac
