Kad osjećamo ljutnju, događaju se 3 stvari:

1. uzrujani smo jer nam nisu zadovoljene potrebe
2. okrivljujemo okolinu zato što nemamo zadovoljene potrebe
3. govorimo i ponašamo se na način zbog kojeg ćemo kasnije požaliti

Da bismo naučili upravljati ljutnjom, potrebno je znati odakle ljutnja dolazi te ju naučiti usmjeravati u smjeru povoljnom i za nas i za okolinu. Ljutnja je emocija koja nas može naučiti što uistinu želimo i što cijenimo. Emocije su kao alarmantni znakovi tijela pomoću kojih možemo vidjeti koje su nam potrebe zadovoljene, a koje nisu.

S obzirom da se kod pojavljivanja ljutnje uvijek radi o nekoj od nezadovoljenih potreba, poželjno je u trenutku kad se ljutnja pojavi adekvatno odreagirati To znači da svoju pozornost prebacimo na to što nam nedostaje, na uočavanje toga koja potreba nam je nezadovoljena, umjesto da okrivljujemo drugu osobu i smatramo ju neprijateljem. U protivnom odreagirat ćemo tako da ćemo povrijediti drugu osobu i nećemo ništa riješiti.

Kod ljutnje je potrebno ispitati što ju je uzrokovalo. Što više činjenica dobijemo, to ćemo dobiti jači uvid u razlog njene pojave. Na taj način uočavamo na što reagiramo. Objašnjavanje situacije samima sebi daje nam jasnu sliku onoga što nas je uznemirilo te potrebe koja se iza toga krije. Nije stvar u tome da optužujemo druge za svoju ljutnju, već da objasnimo sami sebi činjeničnu situaciju onoga što se dogodilo.

Ljutnja je odraz neke jako drage potrebe u nama koja je ostala nezadovoljena. U trenutku ljutnje bitno je ući u sebe i naći tu nezadovoljenu potrebu jer upravo je ona uzrok tako burne reakcije. Potrebno je preuzeti odgovornost za svoje emocije. Jedino ih mi sami možemo prouzročiti u sebi jer one su odraz naših potreba, a ne tuđih.

Emocija ljutnje u nama ima tendenciju usmjeriti fokus na ljude oko nas te na ono što su oni učinili ili nisu zbog čega se mi osjećamo loše, tj. zbog čega smo ljuti. Svaki put kad otkrijemo pravu podlogu naše ljutnje, ona splašnjava te nemamo više razloga za okrivljavanje drugih za naše emocionalno stanje.

Emocije trebaju služiti svojoj svrsi. U protivnom ih ne znamo koristiti kao svoje saveznike. Na taj način dolazi do transformacije. Emocije koje možemo osjetiti kad se povežemo sa svojim potrebama mogu biti vrlo intenzivne i bolne, ali neće imati nikakve veze s ljutnjom. Fokus usmjeren prema sebi daje nam mogućnost da sagledamo pravu sliku stvari, bez okrivljavanja i osuđivanja drugih i njihovih djela.

Većina od nas nije naučena prepoznati svoje potrebe. U skladu s tim nikad ih nismo niti naučili izraziti. Upravo zbog toga nam se može često javljati ljutnja, jer, kao što je već rečeno, ona je povezana s našim zadovoljenim ili nezadovoljenim potrebama. Iskazati svoje potrebe znači da dobro poznajemo sebe i ono što nam je potrebno u svakom trenutku. To nema nikakve veze sa sebičnošću, već isključivo s tim da znamo što hoćemo. Svatko od nas ima bazične potrebe u sebi koje, da bismo optimalno funkcionirali, trebaju biti zadovoljene. S obzirom da imamo potrebe, tražimo i njihovu ekspresiju.

Emocije nas neprestano upozoravaju. Ako prepoznamo što nam ljutnja poručuje tada ćemo vrlo jednostavno znati u kojem smjeru se trebamo kretati – u smjeru zadovoljenja potrebe zbog čijeg nezadovoljenja smo ljuti. Kad su nam potrebe zadovoljene, tada nam život postaje puno zanimljiviji te smo s njim puno zadovoljniji. Kad se povežemo sa svojim potrebama, počinjemo više osjećati sebe te počinjemo više biti u kontaktu sa sobom.

Kad smo ljuti, najbolje rješenje za nas predstavlja promjena ponašanja druge osobe tj. promjena onog ponašanja zbog kojeg osjećamo ljutnju. To je sasvim u redu rješenje. Međutim, pitanje je na koji način mi želimo usvojiti to rješenje tj. na koji način pristupamo osobi – da li na način da izražavamo što ne želimo ili na način da izražavamo što želimo. Kad izražavamo što ne želimo, tada okrivljujemo osobu za ono što čini te prebacujemo odgovornost za svoju ljutnju na nju. Ali ako iznesemo rješenje u obliku potrebe koju imamo te u obliku da želimo sklopiti novi dogovor, tada ćemo dobiti puno bolji efekt te ćemo se osjećati puno ugodnije sa sobom i svojim ponašanjem.

Da bismo uistinu bili zadovoljni te da bi naše potrebe bile zadovoljene također, bitno je da znamo zatražiti zahtjev za akciju na ispravan način. Zahtjev u obliku usmenog dogovora te zahtjev koji je u sadašnjosti su već dvije jako dobre osnove za sklapanje dobrog i kvalitetnog nastavka suradnje.

S druge strane, jako je bitno razmišljati i u kontekstu potreba druge osobe. To znači da zadovoljene naših potreba ne smije biti na uštrb potreba drugih. Način zadovoljenja naših potreba treba biti u skladu s potrebama drugih. U protivnom će opet buknuti nezadovoljstvo na jednoj strani. Ponašanje druge osobe koje u nama budi ljutnju jednako tako ima u podlozi nezadovoljenu potrebu na koju trebamo obratiti pažnju. I druga osoba također svojim nastupom traži zadovoljenje svojih potreba.

Ono što je najbitnije jest to da izrazimo svoje potrebe. Ako ih ne izrazimo, tada one nikada neće biti zadovoljene. No isto tako to trebamo dopustiti i drugoj osobi. Na taj način možemo pronaći adekvatno rješenje koje ne zakida nikoga, a ide na dobrobit svima. Jednako tako nakon što se izjasnimo oko svojih potreba i emocija, bitno je da iznesemo i svoj plan za rješenje problema.

Kad izražavamo svoje potrebe, bitno je da izražavamo svoje emocije i tjelesne senzacije, umjesto da analiziramo i okrivljujemo. U početku je bitno da obje strane saslušaju jedna drugu te da pokažu da razumiju potrebe jedni drugih. To ne znači da se odmah trebamo složiti s onim što čujemo već da za početak pokažemo razumijevanje i volju za novim dogovorom.

 

www.proaktiva.hr