Autor: Tomislav Kukec/7dnevno

Petak, 24. listopada 2025. u 22:28

Masovna ubijanja domaćih i divljih svinja zbog virusa afričke svinjske kuge u nevjerici ostavljaju dr. Nadu Jurinčić, liječnicu koja je velik dio svoje karijere provela baš u Africi, a iako je po specijalizaciji pedijatrica, proteklih se devet godina intenzivno bavi virusologijom, proučavanjem virusa kod ljudi, životinja i biljaka. Ona je nedavno poslala otvoreno pismo Veterinarskom fakultetu u Zagrebu u kojem je, između ostalog, tražila da odgovore na pitanje je li u Hrvatskoj izoliran barem jedan živi virus afričke svinjske kuge.

Za dr. Jurinčić masovni pokolj svinja sulud je potez ministra Davida Vlajčića, a još joj je manje jasno komu je moglo pasti na pamet da se na velikom teritoriju cijele Hrvatske potpuno istrijebi jedna vrsta, u ovom slučaju sve žive jedinke divljih svinja. U razgovoru nam dr. Jurinčić iz znanstvene perspektive objašnjava zašto smatra da je način na koji Hrvatska upravlja ovom krizom poguban i za domaće poljoprivrednike i za okoliš.

“Na pojavu afričke svinjske kuge i masovna ubijanja zdravih životinja morala sam reagirati jer to nitko iz veterinarske zajednice nije učinio. Šutnja struke duboko me zabrinjava. Zato sam javno uputila otvoreno pismo profesorima Veterinarskog fakulteta – ne da ih optužim, nego da ih pozovem da vrate odgovornost znanosti”, rekla nam je dr. Jurinčić.

Kada kažem da “virus nije izoliran”, mislim na znanstveno definiran pojam izolacije, objašnjava doktorica Nada Jurinčić. 

* Rekli ste da u Hrvatskoj nikada nije izolirana infektivna čestica virusa afričke svinjske kuge, ptičje gripe i sličnih bolesti. Možete li to objasniti?

Kada kažem da “virus nije izoliran”, mislim na znanstveno definiran pojam izolacije, a ne na administrativnu potvrdu testa. U medicinskoj i mikrobiološkoj praksi izolacija znači fizičko izdvajanje uzročnika bolesti iz kliničkog uzorka, njegovo pročišćavanje, morfološko i biokemijsko dokazivanje, te potvrdu da ta čestica sama uzrokuje bolest, to jest da je infektivna. U slučaju tzv. virusnih bolesti životinja, uključujući afričku svinjsku kugu i ptičju gripu, takva izolacija nije dokumentirana u RH, a ni drugdje. Umjesto toga, koristi se PCR test, koji detektira male fragmente genetskog materijala – kratke sekvence nukleinskih kiselina – ali ne dokazuje postojanje cijelog, infektivnog entiteta. PCR može potvrditi da u uzorku postoji neki genetski fragment koji podsjeća na ono što se smatra “virusom”, ali ne može dokazati da je taj fragment potekao od čestice koja ima sposobnost infekcije, replikacije i prijenosa. U znanstvenom smislu, bez izolacije i dokazivanja patogenosti ne možemo govoriti o infektivnom agensu ili čestici, već samo o genetskom signalu. Ovdje nema biološkog dokaza, riječ je samo o molekularnoj pretpostavci koja je u svojoj ideji neznanstvena i besmislena jer implicira tezu da je život moguć na razini molekule.

* Ali PCR test koriste sve svjetske institucije. Zar mislite da su svi u krivu?

Znanost nije pitanje vjere ni glasanja, nego dokaza. Kada kažem da je PCR nepouzdan kao dijagnostički alat, ne tvrdim da su “svi u krivu”, tvrdim da institucije ponavljaju metodološku pogrešku koju nitko ne propituje. U suvremenom sustavu većina laboratorija i zdravstvenih agencija više ne provodi samostalna istraživanja, nego se oslanja na protokole koje izdaju međunarodne organizacije — WHO, WOAH, ECDC, EFSA. Ti se protokoli jednostavno preuzimaju i primjenjuju, bez provjere pretpostavki na kojima počivaju. To nije znanost, to je administrativno znanje, koje se ne propituje, nego kopira. Znanstvena metoda nalaže da svaka tvrdnja mora biti provjerljiva, ponovljiva i otvorena za osporavanje. PCR test to ne ispunjava jer se temelji na digitalnim uzorcima, a ne na stvarnoj izolaciji uzročnika ili u ovom slučaju čestice virusa. Drugim riječima, koristi se kao dijagnostički alat za nešto što nikada nije fizički dokazano. Uostalom, kreator PCR testa, pok. Karry Mullis, jasno se odredio prema dijagnostičkoj zloporabi svoga testa, a postoje i sudske odluke u tom smislu. PCR test ni po jednom kriteriju ne može biti dijagnostički alat i tu očekujem da akademska zajednica naših medicinara zauzme svoj stav.

Ubijaju se zdrave svinje uz sporno opravdanje za takvu praksu, smatra dr. Jurinčić.

* Ako PCR test ne dokazuje bolest, kako biste vi dokazali postojanje virusa?

Prije svega, objasnimo da je u znanosti “dokazati postojanje” empirijski proces, ne digitalna operacija. Ako se tvrdi da postoji neki virus, onda se mora izolirati fizička čestica izdvojena iz tkiva, pročišćena, prikazana pod mikroskopom i analizirana biokemijski. To je izolacija u stvarnom smislu riječi, a ne računalna rekonstrukcija fragmenata nukleinske kiseline. Nakon izolacije potrebno je dokazati patogenost, znači, pokazati da ta čestica doista može izazvati bolest. To se radi prema klasičnim Kochovim postulatima, ili barem njihovim suvremenim ekvivalentima: 1. mora se dokazati da čestica postoji samo u bolesnom organizmu, a ne u zdravom; 2. mora se moći izdvojiti; 3. mora izazvati bolest kad se unese u zdrav organizam; 4. ponovno se mora moći izolirati iz tog novooboljelog organizma. To je temelj mikrobiologije i epidemiologije — bez toga ne postoji znanstveni dokaz uzročnosti. PCR test preskače sve te korake. On ne izolira česticu, ne pokazuje uzročnost, ne razlikuje živo od neživog i ne daje nikakvu informaciju o kliničkom stanju životinje. Dakle, da bismo dokazali postojanje virusa, morali bismo fizički izolirati i prikazati tu česticu, dokazati njezinu biološku aktivnost, utvrditi da se ne nalazi u zdravim jedinkama i da izaziva bolest. To nije nikada učinjeno ni za afričku svinjsku kugu ni za ptičju gripu, ni za većinu tzv. virusnih bolesti.

* Zašto smatrate da se ubijaju zdrave jedinke svinja i u čijem su interesu takve mjere?

Najprije treba jasno reći: ubijanje zdravih jedinki nije moje mišljenje, nego činjenica koju ne negiraju ni oni koji te mjere provode. U službenim izvještajima i izjavama veterinarskih službi otvoreno se navodi da se zdrave životinje usmrćuju preventivno, čim jedan uzorak u stadu bude pozitivan na PCR test. Dakle, činjenica o eutanaziji zdravih svinja nije sporna, sporno je opravdanje za takvu praksu. Mjere se provode prema tzv. protokolima EU-a o biosigurnosti, koji su doneseni na temelju uredbi EU-a — konkretno Uredbe (EU) 2016/429 i Delegirane uredbe (EU) 2020/687. Ti dokumenti preuzimaju smjernice Svjetske organizacije za zdravlje životinja (WOAH), međunarodnog tijela koje propisuje dijagnostičke i sanitarne standarde za bolesti životinja. Takve uredbe ulaze u hrvatski pravni sustav izravno, bez ratifikacije u Saboru i bez prethodnog mišljenja akademske zajednice, što znači da domaća znanost i struka uopće ne sudjeluju u kreiranju mjera koje se ovdje provode. No PCR test ne dokazuje bolest, nego samo genetski signal, pa se cijeli niz radikalnih odluka donosi bez znanstvene potvrde infekcije. Bez kliničke slike i diferencijalne dijagnoze, takva praksa nema medicinsko uporište — to je administrativni čin, a ne veterinarska

* U čijem je to interesu?

Sigurno ne u interesu uzgajivača ni javnog zdravlja jer se time uništavaju domaće pasmine, lokalna gospodarstva i povjerenje ljudi u struku. Korist imaju oni koji upravljaju protokolima, zatim industrija testova, dezinfekcijskih sredstava i biosigurnosne opreme, ali i tvrtke koje zbrinjavaju leševe životinja jer je riječ o unosnim ugovorima. Uz njih, profitira i uvoznički lobi jer se masovnim uništavanjem domaćih stada otvara tržište za uvoz mesa, često uz znatno veće marže.

* Kojim bi se metodama, prema vašem mišljenju, Hrvatska trebala boriti?

Za borbu protiv bilo koje bolesti prvi je i osnovni uvjet točna dijagnoza. Ako dijagnoza nije nedvojbeno potvrđena, svaka daljnja mjera, osobito eutanazija zdravih jedinki, ozbiljan je stručni i etički propust. U ovom slučaju dijagnoza afričke svinjske kuge nije potvrđena na više razina: nije provedena diferencijalna dijagnoza, iako više bolesti može imati istu ili sličnu kliničku sliku (klasična svinjska kuga, erizipeloid, mikotoksikoze, trovanja, metabolički poremećaji, toplinski stres i dr.); nije pouzdano utvrđen rezervoar ni vektor bolesti – jer krpelj koji je ključan u Africi (Ornithodoros moubata) ne postoji u Europi, a za ono što predstavljaju kao rezervoare nema nikakvih dokaza ni logike; umjesto znanstvenih argumenata, javno se plasiraju nonsensi, poput tvrdnje da “virus prenose ljudi”, da se virus nalazi u zaleđenim svinjskim proizvodima i kobasicama ili da je riječ o “sabotaži”, što su izjave koje nemaju nikakvo znanstveno uporište. Do danas kod nas nije objavljen nijedan znanstveni rad, analiza ni stručna rasprava o navodnom uzročniku, njegovoj izolaciji, metodologiji dijagnostike ni stvarnom tijeku bolesti. Kad se dijagnoza ne može potvrditi ni klinički ni laboratorijski niti epidemiološki, onda je neznanstveno provoditi masovno ubijanje. Taj postupak isključuje mogućnost ispravljanja pogreške jer se materijal za analizu – životinje – fizički uklanja. Da je dijagnoza doista potvrđena, pristup bi morao biti potpuno drugačiji: životinje bi se stavile u karantenu.

* Ivan Penava izjavio je da je virus afričke svinjske kuge uvezen iz Srbije. Je li to moguće?

To pokazuje što se događa kada se kompetentna struka isključi iz odlučivanja, a narativ preuzmu osobe bez ikakvog stručnog uporišta u medicini ili veterini, ali si to pravo uzurpiraju na temelju političke pozicije. Kad se znanstvenu temu prepusti neznalicama koje se osjećaju moćno, rezultat je upravo ovo – poplava izjava koje su besmislene, opasne i nerazumne. Tvrdnja da je “virus uvezen iz Srbije” nije utemeljena ni na jednom znanstvenom dokazu. Vrlo opasno i nepotrebno poigravanje Ivana Penave koje je akademska zajednica morala osuditi. Posebno bih istaknula primjer Sardinije, u kojoj je više od 40 godina bila prisutna afrička svinjska kuga, ali bez ikakvog širenja izvan otoka. Ondje nije bilo eutanazije zdravih životinja niti lova na divlje svinje. Bolest su tretirali kao endemski fenomen i provođenjem nadzora i pridržavanjem higijenskih mjera postupno su je potpuno uklonili — bez ikakvih masovnih mjera. Da se virus doista širi putem trgovine, ljudi ili životinja, Sardinija bi bila izvor epidemije za cijeli Mediteran, a to se nikada nije dogodilo. A onda imate izjave ministra koji kaže da “virus prenose ljudi” i da se zato trebaju otkazati kulturne manifestacije. To je biološki apsurd. Pitam se otkud hrabrost jednom notornom laiku da daje takve izjave i iz njih preporučuje mjere. Afrička svinjska kuga, prema definiciji struke, specifična je za svinje, ne zoonoza. Dakle, ljudi se ne mogu zaraziti, niti biti prijenosnici, a takve izjave samo stvaraju paniku i opravdavaju nerazmjerne mjere. Još je opasnija ministrova odluka da naredi potpuni odstrel divljih svinja. To nije znanstvena mjera, to je zločin protiv prirode. Zbog toga ću otvoreno reći: ministar Vlajčić morat će odgovarati za svoje odluke jer potpisuje mjere koje nemaju uporište u struci, znanosti ni biologiji. Njegova izjava da “virus prenose ljudi” ući će u udžbenike kao primjer potpune diskvalifikacije znanstvene logike u političkoj praksi.

* Osim afričke svinjske kuge, koje zarazne bolesti životinja u proteklim godinama smatrate suspektnima?

Sve takozvane virusne bolesti životinja u posljednjem desetljeću smatram suspektnima jer se temelje na istom obrascu dijagnostike — PCR testu kao jedinom dokaznom alatu. Gdje god je dijagnoza postavljena isključivo PCR-om, bez fizičke izolacije uzročnika i bez diferencijalne obrade, govorimo o sustavu s visokim rizikom pogreške i manipulacije.

* Spominjete mogućnost karantene. Kako bi to izgledalo i zašto se, po vašem mišljenju, ne provodi?

Karantena je temeljna veterinarska i medicinska mjera koja se primjenjuje kad postoji sumnja na zaraznu bolest. To znači izolaciju jedinki u kontroliranim uvjetima, uz stalni veterinarski nadzor, svakodnevno praćenje temperature, apetita, ponašanja, izlučevina, eventualnih lezija — ukratko, praćenje stvarne kliničke slike. Uz to se provodi kontrola hrane, vode i okoliša, uzimaju se serijski uzorci i uspoređuju rezultati tijekom vremena. Karantena omogućuje da se razlikuje stvarna bolest od reakcije na stres, toksine ili druge uzroke. To je i način da se vidi kako organizam sam reagira i razvija imunitet, što je prirodni i znanstveni put prema razumijevanju svake infekcije. Mislim da se karantena namjerno ne provodi jer bi pokazala ono što se ne smije vidjeti — da većina navodno zaraženih životinja nikada ne razvije nikakve simptome i ne ugiba. Ako bi se dopustilo da dio životinja ostane živ i bude praćen, vrlo bi se brzo vidjelo da tvrdnje o stopostotnoj smrtnosti nisu točne.

https://www.dnevno.hr/