Za milijune vjernika, to je najčuvenija i najsnažnija kršćanska relikvija. Čuvana pod ključem unutar katedrale sv. Ivana Krstitelja u Torinu, u Italiji, misteriozno Torinsko platno inspirirala je generacije hodočasnika i izazivala brojne kontroverze.

Međutim, nova šokantna teorija navodi kako Torinsko platno nije ništa drugo već krivotvorina te da otisak lica na njemu ne predstavlja Isusa Krista već - Leonarda da Vincija.

više iz rubrike ZANIMLJIVOSTI

Taj je srednjovjekovni slikar, znanstvenik, biolog, kipar i genij već duže vremena na 'listi osumnjičenih' za krivotvorenje Isusova lika na najvažnijoj kršćanskoj relikviji.

Najnovije istraživanje karakteristika lica na Torinskom platnu upućuje kako se radi upravo o da Vinciju koji je svoj lik na platno utisnuo koristeći primitivnu fotografsku tehnologiju.

Za otkriće je zaslužna Lillian Schwartz, grafička suradnica u Školi za vizualne umjetnosti u New Yorku.

Koristeći računalno skeniranje otkrila je kako su lice na Torinskom platnu i ono Leonarda da Vincija jednakih dimenzija.



Schwartz se u znanstvenom svijetu istaknula jednim svojim ranijem otkrićem. Naime, tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća ona je preciznim mjerenjem usporedila sliku Mona Lise i da Vincijev autoportret. Dva su se lice savršeno poklopila što je potvrdilo sumnju da je da Vinci koristio vlastiti autoportret kao model po kojem je radio.

Isti je princip koristila početkom ove godine na Torinskom platnu i drugom da Vincijevom autoportretu.

- Savršeno se slažu. Nema sumnje da su proporcije o kojima je Leondardo da Vinci pisao korištene i prilikom stvaranja lica na Platnu - objasnila je Schwartz.

Prema dokumentarnom filmu Kanala 5, koji bi se sutra (u srijedu, 1.srpnja) trebao emitirati, da Vinci je izradio skulpturu vlastite glave te potom svoje crte lica 'zapržio' na Platno koristeći primitivni fotografski uređaj zvan 'camera obscura'.

Tkaninu premazanu posebnom tvari, koja ju ju je učinila fotoosjetljivom poput fotografskog filma, objesio je preko okvira u zamračenoj sobi. Kada su sunčeve ultraljubičaste zrake prošle kroz kristalnu leću u jednom od zidova  Leonardov se trodimenzionalni model projicirao na platno stvarajući trajnu sliku.

- Zastrašujuća, zaprepašćujuća i, vjerujem, najuzbudljivija stvar koja se ikada dogodila. Krivotvoritelj Platna je morao biti heretik, netko tko se ne boji osvete 'Isusove krvi'. Morao je dobro poznavati anatomiju i na raspolaganju imati tehnologiju koja bi posve zbunila ljudi 21. stoljeća - objašnjava istraživačica Torinskog platna, Lynn Picknett.

Studija upućuje kako da Vinci nije imao problema u lažiranju Kristova pogrebnog platna. Također, on je bio jedina osoba u to doba koja je imala znanje i talent izraditi ga.

Da Vinci nije bio fasciniran samo optičkom opremom i lećama, njegove skice sadrže neke od najranijih crteža i opisa kamere obskure, već i ljudskim tijelom. Provodio je autopsije nad leševima u bolničkoj mrtvačnici.

Upravo je zbog toga znao kako anatomija funkcionira, ali imao i pristup tijelima te krvi.



- Da je da Vinci znao kako će se 500 godina nakon njegove smrti generacije hodočasnika križati pred njegovim djelom, vjerojatno bi se jako dobro nasmijao i radovao svom uspjehu. Imao je snažnu želju ostaviti nešto za budućnost, nekako je obilježiti, i ne samo za dobrobit umjetnosti i znanosti već i radi svog ega - napominje Picknett.

Iako Torinsko platno ostaje velika atrakcija među turistima i hodočasnicima, većina ga ljudi sada smatra lažnom relikvijom.

Datiranje pomoću radioaktivnog ugljika provedeno 1988. godine nastanak Platna smješta između 1260. i 1390. godine, a s 99,9 -postotnom sigurnošću upućuje kako je nastalo poslije 1000. godine nakon Krista.

Ukoliko su dobiveni datumi točni, Platno je nastalo više od 60 godina prije rođenja Leonarda da Vincija 1452. godine.

No, zagovaratelji 'Leonardove teorije' navode da je njegova krivotvorina naručena kako bi zamijenila raniju lošiju, također lažnu, verziju Platna koju je posjedovala moćna obitelj Savoy 1453.godine, a koja je tada nestala na 50 godina.

Kada se 'nova' verzija ponovo predstavila javnosti svi su je prihvatili kao autentičnu relikviju. Znanstvenici vjeruju kako se upravo radilo o da Vincijevoj verziji Platna.

Međutim, neki vjernici odbijaju prihvatiti znanstveno mišljenje o podrijetlu Platna navodeći kako su istraživači proučavali dio tkanine koji je tijekom srednjeg vijeka zamijenio oštećeni original.