Piše: Tamara Jadrejčić
NEW YORK - Nakon što je na pravi put izveo milijune ljudskih duša, svojim riječima utješio nesretne na svim kontinentima, pomogao nekolicini najmoćnijih ljudi svijeta da ne zaborave da su isti među jednakima, William Franklyn Billy Graham, poznatiji kao “američki pastor”, svoj je 90. rođendan proslavio s obitelji u skromnoj drvenoj kolibi u brdima u Sjevernoj Karolini.
Roštilj, umak od brusnica, pire krumpir i tortu podijelio je sa svoje petero djece, dvadesetak unuka i još toliko praunuka. Upečatljiv dvometarski lik, baršunasti bariton, izražajno lice, prave riječi, ali prvenstveno neosporivi politički i poduzetnički instinkt učinili su od Billyja Grahama, pastora South Baptista, najmoćnijeg američkog kršćanina od Drugoga svjetskog rata do danas.
U kaotičnome moru američke vjerske scene i tržišta, sa stotinama samozvanih spasitelja, što iskrenih, što parazita tuđe nesreće, službeno odvojenih od države, ali neslužbeno dijelom moćnog trojstva - vjera, politika, televizija, Graham je plovio iskustvom starog kapetana. Moralno čist, bez ljubavnica i neplaćenog poreza, što u zemlji s tisuću izazova i isto toliko neprijatelja spremnih da to iskoriste predstavlja stvar kojoj se doista mnogi dive.
Tijekom 70-ak godina propovijedanja molio je u društvu s 215 milijuna ljudi u 185 zemalja, održao 415 tzv. križarskih pohoda, a kada ga je prije nekoliko godina Larry King sa CNN-a, intervjuirajući ga 24. put, upitao žali li za čime, zamišljeno je odgovorio: “Nikad nisam uspio propovijedati u Mongoliji. Tri puta sam bio u Kini i Sjevernoj Koreji, ali ne i u Mongoliji”.
Impresivan život
Grahamov život je doista impresivan kada se izražava u brojkama, ali ni približno koliko u anegdotama. Kada je 1976. godine završio u bolnici, u istom danu posjetila su ga tri američka predsjednika: Nixon, Ford i Carter. Predsjednik Eisenhower, koji ga je jednom djetinje upitao “Kako ću znati da idem u raj?”, pozvao ga je da bude uz njega na samrtnoj postelji. Uz predsjednika Johnsona je proveo posljednju noću u Bijeloj kući, a uz Nixona prvu.
Kada mu se prijatelj George Bush stariji potužio na svoga starijeg sina Georgea, lijenčinu i pijanca, Grahamu je bila dovoljna jedna šetnja po plažama Mainea da “izgubljenu ovcu” vrati u tor. Njegove su riječi ostale tajna za sve, ali George W. Bush iz šetnje se vratio kao drugi čovjek. Osim toga, Grahamovo simpatično lice se smiješi s brojnih fotografija slikanih u Ovalnom uredu, na travnjaku ili blagovaonici Bijele kuće, u Camp Davidu i svim drugim privatnim predsjedničkim rančevima i vilama.
“Protestantski papa”, kako ga je nazvao poznati književni kritičar Harold Bloom, bio je duhovni savjetnik svih američkih predsjednika od Trumana do Georgea W. Busha, uz iznimku Kennedyja koji je bio katolik i Billa Clintona koji je za “vrhovnog pastora” postavio Jesseja Jacksona. No, u prvim danima propovjedništva Grahamov instinkt da uvijek izabere pravo rješenje nije bio tako izoštren.
Vjera i politika
Na dvostrukom kolosijeku vjere i politike izabrao je stranu fanatičnog antikomunizma senatora McCarthyja, da bi ubrzo shvatio da se radi o ideološkoj kugli oko noge. Krenuo je vedrijim prostranstvima bezvremenske poruke o ljubavi i spasenju, nastavljajući biti predsjednički pastor. Trumanu je savjetovao da krene protiv komunista u Koreji, Reaganu da bude ustrajan u hladnoratovskoj strategiji, a Johnsona podržao tijekom rata u Vjetnamu. Možda ne najhrabriji izbori, ali svakako u skladu s njegovom funkcijom, imajući uvijek na umu da njegov posao nije politika, nego vjera. “Ja sam grešnik, kao i svi ostali”, često je ponavljao.
Rođen u Sjevernoj Karolini, sa 16 godina odlučio se za “osobnu predaju Kristu” te je 1939. počeo karijeru Southern Baptist pastora. Godine 1957. održao je jedan od svojih prvih slavnih “križarskih pohoda” tijekom kojih se na velikim prostorima susretao s vjernicima. Madison Square Garden u New Yorku, dotad samo boksački i košarkaški hram, trebao je tijekom tri dana ugostiti Grahamove sljedbenike. Međutim, direktni televizijski prijenosi doveli su tako mnogo ljudi da se pohod od početna tri dana produljio na čak 16. Tada je Graham otkrio da televizija može biti produžena Božja ruka. Otad su on i njegovi suradnici bili spremni platiti bilo koju cijenu za najbolje televizijske termine, ostavljajući noćobdije da biraju između starih filmova, pornića i drugorazrednih duhovnih spasitelja.
“Američki pastor” već nekoliko godina ne drži propovijedi pred vjernicima. Posljednji “križarski put” simbolično je održan u New Yorku u proljeće 2005. godine. Svi su željeli Grahamovo “zbogom” čuti na mjestu njegove konsakracije, u Madison Square Gardenu.
Za većinu bi vjerski susret u multikulturalnoj i multivjerskoj metropoli poput New Yorka, bio nemoguća misija, ali ne i za oronulog starca, s dugom i potpuno bijelom kosom i zaliscima, no još uvijek “križarskim” duhom. Kad se uoči skupa, tijekom samo nekoliko dana, na oglase za volonterske poslove javilo više od 15.000 ljudi, morali su događaju dati drukčiju mjeru.
Vjerski veteran
Vjerski veteran s nezaraslim prijelomom karlice i bedra, rakom prostate, slabom cirkulacijom u mozgu i Parkinsonovom bolešću oprostio se od svojih sljedbenika na livadi Corona Parka u Queensu, i to pred 70.000 vjernika.
Graham je uvijek bio majstor u komunikaciji, instinktivno nepogrešiv u odabiru onoga što treba reći i onoga što valja prešutjeti. Ili kako je to objasnio Harold Bloom “Graham je nezamjenjiva ikona u zemlji u kojoj vjera nije opijum, nego poezija za narod”.
Roštilj, umak od brusnica, pire krumpir i tortu podijelio je sa svoje petero djece, dvadesetak unuka i još toliko praunuka. Upečatljiv dvometarski lik, baršunasti bariton, izražajno lice, prave riječi, ali prvenstveno neosporivi politički i poduzetnički instinkt učinili su od Billyja Grahama, pastora South Baptista, najmoćnijeg američkog kršćanina od Drugoga svjetskog rata do danas.
U kaotičnome moru američke vjerske scene i tržišta, sa stotinama samozvanih spasitelja, što iskrenih, što parazita tuđe nesreće, službeno odvojenih od države, ali neslužbeno dijelom moćnog trojstva - vjera, politika, televizija, Graham je plovio iskustvom starog kapetana. Moralno čist, bez ljubavnica i neplaćenog poreza, što u zemlji s tisuću izazova i isto toliko neprijatelja spremnih da to iskoriste predstavlja stvar kojoj se doista mnogi dive.
Tijekom 70-ak godina propovijedanja molio je u društvu s 215 milijuna ljudi u 185 zemalja, održao 415 tzv. križarskih pohoda, a kada ga je prije nekoliko godina Larry King sa CNN-a, intervjuirajući ga 24. put, upitao žali li za čime, zamišljeno je odgovorio: “Nikad nisam uspio propovijedati u Mongoliji. Tri puta sam bio u Kini i Sjevernoj Koreji, ali ne i u Mongoliji”.
Impresivan život
Grahamov život je doista impresivan kada se izražava u brojkama, ali ni približno koliko u anegdotama. Kada je 1976. godine završio u bolnici, u istom danu posjetila su ga tri američka predsjednika: Nixon, Ford i Carter. Predsjednik Eisenhower, koji ga je jednom djetinje upitao “Kako ću znati da idem u raj?”, pozvao ga je da bude uz njega na samrtnoj postelji. Uz predsjednika Johnsona je proveo posljednju noću u Bijeloj kući, a uz Nixona prvu. Kada mu se prijatelj George Bush stariji potužio na svoga starijeg sina Georgea, lijenčinu i pijanca, Grahamu je bila dovoljna jedna šetnja po plažama Mainea da “izgubljenu ovcu” vrati u tor. Njegove su riječi ostale tajna za sve, ali George W. Bush iz šetnje se vratio kao drugi čovjek. Osim toga, Grahamovo simpatično lice se smiješi s brojnih fotografija slikanih u Ovalnom uredu, na travnjaku ili blagovaonici Bijele kuće, u Camp Davidu i svim drugim privatnim predsjedničkim rančevima i vilama.
“Protestantski papa”, kako ga je nazvao poznati književni kritičar Harold Bloom, bio je duhovni savjetnik svih američkih predsjednika od Trumana do Georgea W. Busha, uz iznimku Kennedyja koji je bio katolik i Billa Clintona koji je za “vrhovnog pastora” postavio Jesseja Jacksona. No, u prvim danima propovjedništva Grahamov instinkt da uvijek izabere pravo rješenje nije bio tako izoštren.
Vjera i politika
Na dvostrukom kolosijeku vjere i politike izabrao je stranu fanatičnog antikomunizma senatora McCarthyja, da bi ubrzo shvatio da se radi o ideološkoj kugli oko noge. Krenuo je vedrijim prostranstvima bezvremenske poruke o ljubavi i spasenju, nastavljajući biti predsjednički pastor. Trumanu je savjetovao da krene protiv komunista u Koreji, Reaganu da bude ustrajan u hladnoratovskoj strategiji, a Johnsona podržao tijekom rata u Vjetnamu. Možda ne najhrabriji izbori, ali svakako u skladu s njegovom funkcijom, imajući uvijek na umu da njegov posao nije politika, nego vjera. “Ja sam grešnik, kao i svi ostali”, često je ponavljao.Rođen u Sjevernoj Karolini, sa 16 godina odlučio se za “osobnu predaju Kristu” te je 1939. počeo karijeru Southern Baptist pastora. Godine 1957. održao je jedan od svojih prvih slavnih “križarskih pohoda” tijekom kojih se na velikim prostorima susretao s vjernicima. Madison Square Garden u New Yorku, dotad samo boksački i košarkaški hram, trebao je tijekom tri dana ugostiti Grahamove sljedbenike. Međutim, direktni televizijski prijenosi doveli su tako mnogo ljudi da se pohod od početna tri dana produljio na čak 16. Tada je Graham otkrio da televizija može biti produžena Božja ruka. Otad su on i njegovi suradnici bili spremni platiti bilo koju cijenu za najbolje televizijske termine, ostavljajući noćobdije da biraju između starih filmova, pornića i drugorazrednih duhovnih spasitelja.
“Američki pastor” već nekoliko godina ne drži propovijedi pred vjernicima. Posljednji “križarski put” simbolično je održan u New Yorku u proljeće 2005. godine. Svi su željeli Grahamovo “zbogom” čuti na mjestu njegove konsakracije, u Madison Square Gardenu.
Za većinu bi vjerski susret u multikulturalnoj i multivjerskoj metropoli poput New Yorka, bio nemoguća misija, ali ne i za oronulog starca, s dugom i potpuno bijelom kosom i zaliscima, no još uvijek “križarskim” duhom. Kad se uoči skupa, tijekom samo nekoliko dana, na oglase za volonterske poslove javilo više od 15.000 ljudi, morali su događaju dati drukčiju mjeru. Vjerski veteran
Vjerski veteran s nezaraslim prijelomom karlice i bedra, rakom prostate, slabom cirkulacijom u mozgu i Parkinsonovom bolešću oprostio se od svojih sljedbenika na livadi Corona Parka u Queensu, i to pred 70.000 vjernika.
Graham je uvijek bio majstor u komunikaciji, instinktivno nepogrešiv u odabiru onoga što treba reći i onoga što valja prešutjeti. Ili kako je to objasnio Harold Bloom “Graham je nezamjenjiva ikona u zemlji u kojoj vjera nije opijum, nego poezija za narod”.
bglavac
edin.kecanovic
