Akupunktura



Zavirila sam u unutrašnjost kutije radija i kada sam vidjela one silne žičice i stvarčice slične konzervama, te uz najbolju volju pokušala shvatiti kako sve to funkcionira, shvatila sam da ljudi tako gledaju i na akupunkturu.

Još gore, u radiju se barem nešto vidi, a kanale o kojima se stalno priča u akupunkturi nije moguće vidjeti. Posljedice se vide odmah nakon tretmana u akutnim slučajevima, a one bi se mogle pripisati placebo efektu. Ipak, meni su akupunktura i načelo njezina djelovanja posve jasni, kao što je nekom drugom jasno načelo rada mobilnog telefona.

Akupunktura je izrazito stara metoda liječenja. Smatra se da je nastala prije nekih nezamislivih 3.000-5.000 godina, a najduže se zadržala u Kini, iako su je poznavali i Eskimi. U našem narodu također postoje ostaci tog drevnog znanja. Sjetimo se, na primjer, stavljanja čaše na trbuh iz koje je “izvađen” zrak te pritiskanja točke između palca i kažiprsta za bol u trbuhu.

Akupunktura čini tek 20% kineske medicine, a ostatak otpada na dijetetiku, kinesku gimnastiku (tai-chi), masažu (tui-na) te terapiju biljkama, tvarima životinjskog podrijetla i mineralima. Feng-shui i i Ching, koji su sada vrlo popularni na Zapadu, baziraju se na sliènim načelima taoističke filozofije kao i akupunktura.

Načelo akupunkture

Akupunktura se bazira na načelu kanala kojima teće energija. Kanali čine jednu mrežu na površini i u unutrašnjosti tijela, a akupunkturne točke su nešto poput kontrolnih točaka ili ventila preko kojih se može ispuštati ili ubacivati energija. Tako se može djelovati na površinu tijela i organe na površini kao što su koža, mišići i kosti, ili pak na unutarnje organe kao što su jetra ili mjehur. Iz svakodnevnog života nam je poznato da ćemo osobi kojoj je hladno dati deku da je ugrije izvana i topli čaj za grijanje iznutra. Načelo je da na hladno djelujemo toplim, i obrnuto.

Terapija akupunkture

Cilj u terapijama kineske medicine je stvaranje ravnoteže, a u akupunkturi to postižemo zahvaljujuæi tome što neke točke imaju više funkcija, pa se preko njih mogu ubacivati kvalitete hladno ili toplo, vlaga ili suhoća. Na primjer, zamislimo osobu koja je osjetljiva na vlagu u zraku. Ona je osjetljiva na vlagu iz razloga što sama u sebi ima previše vlage. Tada se u tretmanu akupunkturom pokušava izbaciti vlaga van, a ubaciti suhoća, kako bi osoba lakše podnosila promjene u vremenu.

Osoba koja je jako ljuta ima previše vrućine u sebi, a pogotovo u glavi, pa se u tretmanu toplina iz nje izbacuje, a ubacuje hladnoća. Osoba koja ima oštru bol u glavi ima u njoj višak energije, pa treba povući energiju u donji dio tijela, ili taj višak izbaciti van. Majstor u akupunkturi je osoba koja od 360 točaka zna od njih izabrati što manji broj za kompleksna stanja. Na primjer, kada je vlažno i hladno u nogama, suho i vruće u plućima, nedostatak energije u trbuhu, itd.

Neke su osobe u izrazito velikoj neravnoteži te im treba puno tretmana i uputa o prehrani. Također, potrebno ih je uputiti i u vježbe kojima mogu samostalno doprinijeti vlastitoj ravnoteži. Drugima pak “izbijaju” simptomi samo u dobima većeg stresa i slabosti organizma kao što su, na primjer, proljeće i jesen, iako oni znaju kako se održati u ravnoteži pravilnim načinom života.
Moji mi pacijenti prigovaraju što čitateljstvu otkrivam tek mali dio onoga što radim u ordinaciji. Moram priznati kako je u meni još od mladosti ostao strah od neshvaćenosti alternativnim pristupima liječenju, kada su akupunktura, bioenergija i terapija psihosomatskih bolesti okarakterizirane kao šarlatanstvo u medicinskom establishmentu.

Svugdje u svijetu povezuju se različite vrste lijećenja, pa se tako i ja trudim dati svoj prilog tom velikom projektu, unatoč i dalje prisutnoj dozi straha.

Zrinka Buljan, dr.med