Danas, na ovaj blagoslovljeni dan mi dolaze slike iz djetinjstva. Sjećam se božićnog jutra kad sam bila mala djevojčica i kad nije bilo šarenih darova ispod bora. Moja ih mama nije kupovala. Nije bilo novaca za to jer je trebalo nahraniti četvera mala ustašca, četvero djece jedno drugom do uha, kako je ona znala reći.... Ipak, pod borom su bile mandarine, orasi i sitni keksići "na mašinu " koje je pekla duboko u noć. 

Sjećam se bora, pravog bora čiji je opojni miris ispunjavao cijelu sobu i šarenih bombona koji su končićima bili privezani za njegove grančice. I ubrzo praznih omota što su beživotno visjeli nakon što smo potajno smazali njihov sadržaj ... Na boru je bilo nekoliko kuglica koje su već izgubile svoj sjaj i češera koje je majka skupila ranije.

Sjećam se božićnih hladnih jutara kad smo se budili zatrpani snijegom i ledom, a duge ledenice su visjele sa krovova kuća. Oštro zimsko sunce se ogledalo u njima, blistalo i sjajilo kao da zna da se noćas rodio sin božji, onaj koji će svijetu i čovjeku dati nadu i spasenje ... A, onda u kući, veselo pucketanje vatre u starom kaminu i smrznutih ručica iznad njega ....

Sjećam se i Badnjaka koji je bio jedina večer u godini kada su u kući, u svim prostorijama bila upaljena svjetla zato što je mama govorila da će tako mali božić znati da je dobrodošao u naš dom. A, u ponoć je širom otvarala ulazna vrata, a mi djeca smo širom otvorenih očiju i usta iščekivali Isusov ulazak u našu kuću ...

Najviše pamtim taj osjećaj radosti, ljubavi, sigurnosti, bezbrižnosti oko punog stola i stolica ...

Danas je pun stol, ali dosta stolica je ostalo prazno .... 

Otvorila sam sinoć širom vrata, pustila Božiću da uđe, dopuštajući mu da me ispuni nadom i vjerom ....

Sretan vam Božić, Magicusi !